Remove ads
Beta-talasemije (β-talasemije) su grupa nasljednih krvnih poremećaja. To su oblici talasemije uzrokovani smanjenom ili odsutnom sintezom beta lanaca hemoglobina, što rezultira promjenjivim ishodima u rasponu od teških anemija do klinički asimptomskih osoba. Globalna godišnja incidencija procjenjuje se na 1/100.000.[3] Beta talasemije se javljaju zbog grešaka u podjedinici hemoglobina-beta ili HBB. Ozbiljnost bolesti ovisi o prirodi mutacije.[4]
Blokada HBB-a s vremenom dovodi do smanjene sinteze beta-lanca. Nesposobnost organizma da izgradi nove beta-lance dovodi do nedovoljne proizvodnje HbA (hemoglobin odraslih).[5] Smanjenje ukupndostupnog o HbA za popunjavanje crvenih krvnih zrnaca zatim dovodi do mikrocitne anemije. Mikrocitna anemija razvija se na kraju u odnosu na neadekvatan HBB protein za dovoljno funkcionisanje crvenih krvnih zrnaca.[6] Ponovljene transfuzije krvi uzrokuju ozbiljne probleme povezane sa preopterećenjem gvožđem.[7]
Remove ads
Opisana su tri glavna oblika: talasemija minor, intermedijalna talasemija i talasemija major, koji variraju od asimptomskih ili blagih promjena do teške anemije koja zahteva doživotne transfuzije.[8] Osobe s beta talasemijom major (oni koji su homozigoti za mutacije talasemije ili naslijeđuju dvije mutacije) obično se javljaju u prve dvije godine života sa simptomskom teškom anemijom, slabim rastom i abnormalnostima skeleta. Neliječena talasemija major na kraju dovodi do smrti, obično od srčane slabosti; stoga je veoma važan prenatalni skrining.[9] Oni sa intermedijarnom beta talasemijom (oni koji su složeni heterozigouti za mutaciju beta talasemije) obično se javljaju kasnije u životu sa blagim do umjerenim simptomima anemije.[8] Osobina beta talasemije (također poznata kao beta talasemija minor) uključuje heterozigotno nasljeđivanje mutacije beta talasemije i pacijenti obično imaju graničnu mikrocitnu, hipohromnu anemiju i obično su asimptomski ili imaju blage simptome.[8] Beta talasemija minor se takođe može predstaviti kao tihi nositelj beta talasemije; oni koji naslijede beta talasemijsku mutaciju, ali nemaju abnormalnosti krvi, niti simptome.[8] Neki ljudi s talasemijom podložni su zdravstvenim komplikacijama koje uključuju slezinu (hipersplenizam) i žučni kamen (zbog hiperbilirubinemije izazvane perifernom hemolizom).[8][1]
Višak gvožđa (od hemoliza ili transfuzija) uzrokuje ozbiljne komplikacije u jetri, srcu i endokrinim žlijezdama. Teški simptomi uključuju cirozu, fibrozu, au ekstremnim slučajevima rak jetre.[10] Zatajenje srca, poremećaj rasta, dijabetes i osteoporoza su po život opasna stanja koja mogu biti uzrokovana beta talasemijom major.[11] Glavne srčane abnormalnosti koje se vide kao posljedica beta talasemije i preopterećenja gvožđem uključuju sistolnu i dijastolnu disfunkciju lijeve komore, plućnu hipertenziju, valvulopatiju, aritmije i perikarditis. Povećana apsorpcija gvožđa u gastrointestinalnom traktu primećuje se kod svih stepena beta-talasemije, a povećano uništavanje crvenih krvnih zrnaca u slezeni usljed neefikasne eritropoeze dodatno oslobađa još gvožđa u krvotok.[12]
Dodatni simptomi majorne ili intermedijalne beta talasemije uključuju klasične simptome umjerene do teške anemije uključujući umor, zastoj u rastu i razvoju u djetinjstvu, čireve na nogama i zatajenje organa.[8] Neefikasna eritropoeza (proizvodnja crvenih krvnih ćelija) također može dovesti do kompenzacijske ekspanzije koštane srži što onda može dovesti do promjena/deformacija kostiju, boli u kostima i kraniofacijalnih abnormalnosti.[8] Bezmedulskii organi kao što su jetra i slezena, koji također mogu biti podvrgnuti eritropoezi, aktiviraju se, što dovodi do hepatosplenomegalije (povećanje jetre) i splenomegalije (povećanje slezene).[8] Ostala tkiva u organizmu također mogu postati mjesta eritropoeze, što dovodi do vansržnih hematopoetskih pseudotumora, koji mogu uzrokovati kompresivne simptome ako javljaju se u grudnoj šupljini ili kičmenom kanalu.[8]
Remove ads
Mutacije
Mogu se razlikovati dvije glavne grupe mutacija:
- Nedelecijski oblici: Ovi defekti, općenito, uključuju supstituciju jedne baze ili male insercije blizu ili uzvodno od β-globinskog gena. Najčešće se mutacije javljaju u promotorskim regijama koje prethode beta-globinskim genima. Vjeruje da abnormalno prerađene varijante transripta rjeđe doprinose bolesti.[13]
- Delecijski oblici: Delecije različitih veličina koje uključuju gen β-globina proizvode različite sindrome kao što su (βo) ili nasljedna perzistencija fetusnog hemoglobina.[14]
Mutacije su okarakterisane kao (βo) ako onemogućavaju bilo kakvo stvaranje β-globinskih lanaca, mutacije su okarakterisane kao (β+) ako dozvoljavaju njihovo formiranje.[8]
| Naziv | Stariji simboli | Opis | Aleli |
|---|---|---|---|
| Talasemija minor | Heterozigotna forma: Samo jedan od alela β-globina nosi mutaciju. Pogođeni će patiti od mikrocitne anemije. Detekcija obično uključuje vrijednost nižu od normalne: srednji korpuskularni volumen (<80 fL).[15] | β+/β βo/β | |
| Talasemija intermedia | Pogođene osobe često mogu imati normalan život, ali će možda trebati povremene transfuzije, naprimjer, u vrijeme bolesti ili trudnoće, ovisno o težini njihove anemije.[16] | β+/β+ βo/β+ | |
| Talasemija major | Mediterananska anemija; Cooleyeva anemija | Homozigotna forma: Javlja se kada oba alela imaju mutacije talasemije. Ovo je teška mikrocitna hipohromna anemija. Ako se ne liječi, uzrokuje anemiju, splenomegaliju i teške deformacije kostiju, te napreduje do smrti prije 20. godine. Liječenje se sastoji od periodičnih transfuzija krvi; splenektomija za splenomegaliju i helaciju preopterećenja gvožđem povezanog sa transfuzijom.[17] | βo/βo |
Remove ads
Porodična anamneza i porijeklo su faktori koji povećavaju rizik od beta-talasemije. U zavisnosti od porodične historije, ako su roditelji ili baba/n iene djed/dedo/did osobe imali beta talasemiju major ili intermediju, postoji 75% (3/ 4) verovatnoće (pogledajte tabelu nasleđivanja iznad) da će mutirani gen naslediti potomstvo. Čak i ako dijete nema beta talasemiju major ili intermedia, ono i dalje može biti genetički nositelj, što može dovesti do toga da buduće generacije njihovih potomaka imaju beta talasemiju.
Drugi faktor rizika je porijeklo. Beta talasemija se najčešće javlja kod ljudi italijanskog, grčkog, bliskoistočnog, južnoazijskog i afričkog porijekla.[18]
Remove ads
Bol u abdomenu zbog hipersplenizma, infarkta slezene i bol u desnom gornjem kvadrantu uzrokovan žučnim kamencem glavne su kliničke manifestacije. Međutim, dijagnosticiranje talasemije samo na temelju simptoma nije adekvatno. Ljekari primećuju ove znakove kao asocijativne zbog složenosti ove bolesti.[19] Sljedeći asocijativni znaci mogu potvrditi ozbiljnost fenotipa: bljedilo, slab rast, neadekvatan unos hrane, splenomegalija, žutica, maksilska hiperplazija, malokluzija zuba, kolelitijaza, sistolni ejekcijski šum u prisustvu teške anemije i patoloških fraktura. Na osnovu simptoma, naručuju se testovi za diferencijalnu dijagnozu. Ovi testovi uključuju kompletnu krvnu sliku; elektroforezu hemoglobina[, [serumski transferin]], feritin, ukupni kapacitet vezivanja gvožđa, urinski urobilin i urobilogen; razmaz periferne krvi, koji može pokazati kodocite ili ciljne ćelije;[20] hematocrit; and serum bilirubin.[21][22] Očekivani obrazac elektroforeze hemoglobina kod osoba sa beta-talasemijom je sa povećanim nivoom hemoglobina A2 i blago povišen hemoglobin F. Dijagnoza je potvrđena analizom hemoglobina, [[elektroforeza[elektroforezom]] ili tečnom hromatografijom visokih performansi.[8]
Skeletne promjene povezane s ekspanzijom koštane srži:
- Vjeveričasto lice: izbočina lobanje, istaknuta malarska eminencija, depresija nosnog mosta , sklonost mongoloidnom nagibu očiju i izlaganje gornjih zuba zbog hipertrofije maksila.[23]
Analiza DNK
Sve beta-talasemije mogu ispoljavati abnormalne crvene krvne ćelije, a porodična anamneza se prati analizom DNK.[2] Ovaj test koristi se za istraživanje delecija i mutacija u genima koji proizvode alfa- i beta-globin. Porodične studije mogu se uraditi da bi se procenio status nositelja i tipa mutacija prisutnih kod drugih članova porodice. DNK testiranje nije rutinsko, ali može pomoći u dijagnosticiranju talasemije i određivanju statusa nositelja. U većini slučajeva ljekar koristi kliničku preddijagnozu, procjenjujući simptome anemije: umor, nedostatak daha i lošu toleranciju vježbanja.[24] Further genetic analysis may include HPLC should routine electrophoresis prove difficult.[21]
Remove ads
Beta-talasemija major
Pogođena djeca zahtijevaju redovnu doživotnu transfuziju krvi. Transplantacija koštane srži može biti ljekovita za neku djecu.[25] Pacijenti primaju česte transfuzije krvi koje dovode do ili potenciraju preopterećenje gvožđem.[26] Tretman helacijom gvožđa je neophodan, kako bi se spriječilo oštećenje unutrašnjih organa u slučajevima preopterećenja gvožđem. Napredak u tretmanima helacije gvožđa omogućava pacijentima sa talasemijom major da žive dug život uz pristup odgovarajućem liječenju. Popularni helatori uključuju deferoksamin i deferipron.[27][28]
U nekim zemljama odobren je za upotrebu oralni helator deferasiroks, 2005. godine,[29][30]. Transplantacija koštane srži je jedini lijek i indiciran je za pacijente s teškom talasemijom major. Transplantacija može eliminirati ovisnost pacijenta o transfuziji. U odsustvu odgovarajućeg donora, spasitelj brat i sestra može se zamisliti preimplantacijska genetička dijagnoza (PGD) da bude oslobođen bolesti, kao i da odgovara primaočevom tipu ljudskog leukocitnog antigena (HLA).[31]
Serumski feritin (forma skladištenja gvožđa) meri se rutinski kod osoba sa beta-talasemijom, da bi se odredio stepen preopterećenja gvožđem; sa povećanim nivoom feritina koji usmjerava upotrebu terapije helacijom gvožđa. Tri helatora gvožđa: subkutani deferoksamin, oralni deferipron i oralni deferasiroks mogu se koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji, a za sve se pokazalo da snižavaju nivoe serumskog/sistemskog gvožđa, nivoe gvožđa u jetri i u srcu, kao i smanjenje rizika od srčane aritmije, zatajenja srca i smrti.[8] Jetreni i miokardni MRI se također koristi za kvantifikaciju taloženja gvožđa u ciljnim organima, posebno u srcu i jetri, za usmjeravanje terapije .[8]
Naučnici sa Weill Cornell Medical College razvili su strategiju genske terapije, koja bi mogla izvodljivo liječiti i beta-talasemiju i bolest srpastih ćelija. Tehnologija se zasniva na isporuci lentivirusnog vektora koji nosi i ljudski gen za β-globin i ankirinski izolator za poboljšanje transkripcije i translacije gena i povećanje nivoa proizvodnje β-globina..[32]
Beta-talasemija intermedija
Pacijentima sa intermedijarnom beta talasemijom nisu potrebne transfuzije ili mogu zahtijevati epizodne transfuzije u određenim okolnostima (infekcija, trudnoća, operacija).[8] Pacijenti s čestim transfuzijama mogu razviti preopterećenje gvožđem i zahtijevati helacijsku terapiju.[33] Nasljeđivanje je autosomno recesivno; međutim, prijavljene su dominantne mutacije i složeni heterozigoti. Preporučuje se genetičko savjetovanje i može se ponuditi prenatalna dijagnoza.[34]
Beta-talasemija minor
Pacijenti sa beta talasemijom minor obično su asimptomski i često se prate bez liječenja.[8] Beta-talasemija minor može koegzistirati sa drugim stanjima kao što su hronični hepatitis B, hronični hepatitis C, nealkoholna bolest masne jetre i alkoholna bolest jetre koja, kada se kombinuju ili koegzistiraju, mogu uzrokovati preopterećenje jetre gvožđem i teže oboljenje jetre.[35]
Remove ads
Beta oblik talasemije posebno je rasprostranjen među mediteranskim narodima i ova geografska asocijacija je odgovorna za njegovo imenovanje: θάλασσα – talassa =grčka riječ za more + αἷμα – haima = krv.[36][37] U Evropi, najveće koncentracije bolesti imaju Grčka i Turska u obalnim regijama. Glavni mediteranska otoci (osim Baleara) kao što su Sicilija, Sardinija, Korzika, Kipar, Malta i Kreta posebno su pogođeni.[38][39] Ostali Mediteranci, kao i oni u blizini Mediterana, takođe imaju visoku stopu incidencije, uključujući ljude iz Zapadne Azije i Sjeverne Afrike. Podaci pokazuju da je 15% kiparskih Grka i Kiparskih Turaka genetički nositelji gena beta-talasemije, dok 10% populacije nosi gene alfa-talasemije.[40]
Evolucijska adaptacija
Osobina talasemije može dati određeni stepen zaštite od malarije,[41] koja je ili je bila rasprostranjena u regijama u kojima je ova osobina uobičajena, dajući na taj način selektivnu prednost u preživljavanju nosiocima (poznatu kao heterozigotna prednost), čime se nastavlja mutacija. U tom pogledu, različite talasemije liče na drugu genetički poremećaj koji utiče na hemoglobin, anemiju srpastih eritrocita.[42]
Remove ads
- Alfa-talasemija
- Anizopoikilocitoza
- Delta-talasemija
- Hemoglobinopatija
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
Remove ads