From Wikipedia, the free encyclopedia
Antimüllerovski hormon[1] je dimerni glikoprotein koji inhibira razvoj Mullerovih kanala u muškom embrionu. Kanal je imenovan po otkrivaču Johannesu Peteru Mülleru. Hormon se označava i kao Müllerovski inhibitorni faktor (MIH),Müllerovski inhibitorni hormon (HIM) ili Müllerovska inhibitorna supstanca (MIS). Ovaj glikoprotein hormone structurno je srodan inhibinu i aktivinu iz superporodice beta fakrora rasta, koji imaju ključnu ulogu u diferencijaciji rasta i folikulogenezi. [2]
Supstanca koju proizvode postnatalne Sertolijeve i postnatalne granulozne ćelije, čija procjena može biti korisna za otkrivanje testisnog tkiva i njegovu pretpubertetsku procjenu funkcije i u potrazi za tumorima granuloznih ćelija kod odraslih.
AMH je proteinski hormon strukturno povezan sa inhibinom i aktivinom i član je porodice transformirajućih faktora rasta (TGF-β). Prisutan je u ribama, gmizavcima, pticama, torbarima i sisarima sa posteljicom. AMH je proteinski dimerni glikoprotein sa molarnom masom od140 kDa.[3] Molekukla sadrži dvije identične podjedinice vezane sulfidnom mostovima, sa karakterisičnim N-krajnjim (pro-region) i C-krajnjim dimerima.[2] AMH se veže za svoj tip 2 receptora AMHR2, koji fosforilizira receptor tipa I, preko TGF-beta signalizirajućeg puta.[2]
Kod ljudi, gen za antimullerovski hormon je "AMH", koji se nalazi na hromosomu 19, pozicija 19p13.3, dok gen "AMH-RII" kodira receptor na hromosomu 12.[4][5]
Kod sisara, tokom embriogeneze, antimullerovski hormon izlučuju Sertolijeve ćelije u testisima muškog ploda i sprečavaju razvoj interoternih Mullerovih kanala ili drugih mullerovskih struktura. Učinak je ipsilolateralni, što znači da se suzbijanje mullerovskog razvoja javlja u svakom testisu na istoj strani. Kod ljudi, ova aktivnost se odvija tokom 8. sedmice trudnoće.[6]. U embriogenezi ženskog ploda, odgovoran za razvoj vagine, maternice, cerviksa i jajovoda. Količina hormona koja se može izmjeriti u krvi varira ovisno o dobi i spolu. Djeluje u interakciji sa specifičnim receptorima na površini ciljnih ćelija. Najpoznatiji i najspecifičniji efekt, posredovan putem njegovih receptora tipa II, uključuje programiranu ćelijsku smrt (apoptozu) ciljne ćelije (fetusnog Müllerovog kanala).
Iako je razina antimullerovski hormona kod muškaraca mjerljiva tokom djetinjstva i odrasle dobi, kod žena se ne može otkriti do puberteta. U jajnicima, ovaj hormon se ispoljava u granuloznim ćelijama, tokom reproduktivne dobi i kontrolira formiranje primarnih folikula, inhibirajući prekomjernu folikulsnku aktivaciju FSH–hormonom. Također ima ulogu u folikulogenezi, a neki ga predlažu kao mjeru za neke aspekte funkcije jajnika, korisnu u uvjetima pristupa kao što su sindrom policističnih jajnika i prezrelosno zatajenje jajnika.[7][8] Some authorities suggest it is a measure of certain aspects of ovarian function,[9][10]
Proizvodnja antimuulerovskog hormona u Sertolijevim ćelijama u testisima ostaje visoka tokom djetinjstva, ali je smanjena na nizak nivo tokom puberteta i odrasle dobi. Mjerenja razine ovog hormona su se široko koristila posljednjih godina za procjenu prisustva i funkcije testisa kod dječaka sa određenim abnormalnostima i spolnom diferencijacijom. Functional AMH receptors have also been found to be expressed in neurons in the brains of embryonic mice, and are thought to play a role in sexually dimorphic brain development and consequent development of gender-specific behaviours.[11]
Kod muškaraca, neadekvatna embrionska aktivnost AMH-a može dovesti do trajnog sindroma Müllerovog kanala (PMDS), gdje je prisutna rudimentna maternica, a testisi su obično neodorađeni. AMH-RII gen za njegove receptore obično je abnormalan.[12]
Studija objavljena u časopisu Nature Medicine pronašla je vezu između hormonske neravnoteže u maternici i sindroma policističnih jajnika (PCOS), posebno prenatalne izloženosti antimullerovskom hormonu (AMH).[13] U jednoj studiji, istraživači su trudnim miševima ubrizgali AMH-om tako da su imali višu od normalne koncentracije hormona. Nakon toga okotile su se kćeri koje su kasnije razvile slične sklonosti ka sindromu policističnih jajnika. Uključuju probleme s plodnošću, odgođenim pubertetom i neredovitom ovulacijom. Da bi to preokrenuli, istraživači su dozirali policističnim miševima cetroreliks, nakon čega su simptomi nestajali. Ovi eksperimenti bi trebali biti potvrđeni na ljudima, ali mogli bi biti prvi korak u razumijevanju odnosa između sindroma policističnog jajnika i antimullerovskog hormona.
Referentni opsezi za antimelerovski hormon, kako je procijenjeno iz referirajuće grupe u Sjedinjenim državama, su kako slijedi, za vrijednosti mase:
For molar values: Derived from mass values using 140,000 g/mol, as given in:
Žene:
Dob | Jedinica | Vrijednost |
---|---|---|
Mlađi od 24 mjdsedca | ng/mL | >5 |
pmol/l | Less than 35 | |
24 mjeseca – 12 godina | ng/mL | >10 |
pmol/l | >70 | |
13–45 godina | ng/mL | 1 do 10 |
pmol/l | 7 do 70 | |
<45 godina | ng/mL | > 1 |
pmol/l | >7 |
Muškarci:
Dob | Jedinica | Vrijednost |
---|---|---|
Mlađi od 24 mjeseca | ng/mL | 15 do 500 |
pmol/l | 100 do 3.500 | |
24 mjeseci – 12 godina | ng/mL | 7 do 240 |
pmol/l | 50 do 1.700 | |
>12 godina | ng/mL | 0,7 do 20 |
pmol/l | 5 do 140 |
Mjere AMH mogu biti manje precizne ako osobi kojoj se mjeri nedostaje vitamina D.[14] Treba imajti na umu da se muškarci rađaju s višim razinama AMH u odnosu na žene, kako bi se inicirala spolna diferencijacija, a kod žena, razina AMH s vremenom opada, jer se i plodnost smanjuje.
Antimullerovski hormon je i sintetiziran. Njegova sposobnost da inhibira rast tkiva izvedenog iz Mullerovih kanala pobudila je nade u liječenju različitih vrsta bolesti, poput endometrioze, adenomioze i raka maternice.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.