Zemni gas
фосилно гориво / From Wikipedia, the free encyclopedia
Zemni ili prirodni gas je smeša nižih alifatičnih ugljovodonika, pretežno metana, koja se u prirodnim podzemnim ležištima nalazi u gasovitom stanju (slobodni gas), rastvorena u sirovoj nafti ili je s njom u dodiru (vezani ili naftni gas). Naziva se i zemni gas. Nastaje kada su slojevi raspadajuće biljne i životinjske materije izloženi intenzivnoj toploti i pritisku ispod površine Zemlje tokom miliona godina. Energija koju su biljke izvorno dobile od Sunca je sačuvana u obliku hemijskih veza u gasu.[2] Koristi se prvenstveno kao gorivo u domaćinstvima i privredi, te u petrohemijskoj industriji za proizvodnju amonijaka, metanola, formaldehida, vodonika, ugljen-monoksida i mnogih drugih hemijskih proizvoda. Prirodni gas je, kao i nafta, bio poznat pre više hiljada godina. Kinezi su ga koristili za osvetljavanje hramova i za isparavanje vode pri dobivanju soli, a iz Cezarovog doba postoje podaci o izbijanju prirodnoga gasa u Galiji. Prva tržišna upotreba prirodnog gasa datira oko 1802, kada se koristio za osvetljavanje ulica u Đenovi. Postoji više teorija o njegovom postanku, od kojih je najšire prihvaćena ona o organskom poreklu.[3]
Prirodni gas smeša je metana (molni udeo veći od 90%) s manjim udelima etana, propana i viših ugljovodonika, a može sadržati i nešto ugljen-dioksida, sumporovodonika (takav se gas naziva kiselim), azota, a katkad i helijuma i žive.[4] S obzirom na udeo težih ugljovodonika razlikuju se: suvi gas, s neznatnim udelom, i vlažni gas ili mokri gas, s povećanim i znatnim udelom težih ugljovodonika iz gasnih i gasno-kondenzatnih ležišta. Kao fosilno gorivo, prirodni gas ima ograničene zalihe. Procene su da bi zalihe prirodnog gasa, uz današnji nivo iskorištavanja, mogle potrajati još nekih sto godina. Najveći problemi s gasom leže u tome što se udeo metana u njemu menja od države do države, pa tako na primer udeo metana u prirodnom gasu u Rusiji se kreće oko 98% dok je u Holandiji taj udeo od 80% do 85%.