Bluetooth
From Wikipedia, the free encyclopedia
(транскр. Blutut) je tehnologija pomoću koje se vrši bežični prenos podataka između uređaja koji poseduju istu tehnologiju. je tehnologija koja omogućava komunikaciju između PDA (енгл. ) uređaja[1], mobilnih telefona, lap-top računara, PC računara, digitalnih foto aparata i kamera itd. uređaj emituje elektromagnetne talase (u opsegu od 2400MHz do 2483.5MHz) do drugog uređaja i tako se odvija komunikacija. je bežični standard pre svega namenjen uređajima sa malom potrosnjom struje i sa relativno kratkim dometom (od 10cm do npr Bluetooth5 do 240m ) i koji u sebi obavezno sadrže primopredajnik. Bluetut omogućava komunikaciju ovih uređaja, ako su u dometu, čak iako nisu u istoj prostoriji. Nemaju svi uređaji isti domet, on zavisi od klase u koju uređaj spada. Ime vezano je za kralja Danske[2] iz 10. veka (kralj Harald Plavozubi) koji je u diplomatiji bio poznat po tome što je mnoge zaraćene strane dovodio da pregovaraju. Pronalazači tehnologije, u spomen na njega, izabrali su to ime za svoju tehnologiju, koja omogućava različitim uređajima da razgovaraju međusobno.
![]() | |
Razvijač(i) | Bluetooth Special Interest Group |
---|---|
Predstavljeno | 1994. |
Industrija | lična računarska mreža |
Kompatibilan hardver | lični računari pametni telefoni igračke konzole bežični audio uređaji |
Fizički opseg | Tipično manji od 10 , pa do 100 5.0: 40 – 400 |
Danas kada je već postao standard za umrežavanje na malim daljinama, mogućnosti tehnologije su razne i teško ih je nabrojati – od originalne zamisli, povezivanje bežične slušalice sa mobilnim telefonom, preko upravljanja kompjutera uz pomoć mobilnog telefona i razmena podataka između dva mobilna telefona, pa do nalaženja partnera (tuting(енгл. )), kontrole zamrzivača i mikrotalasne rerne, kao i „bežičnog“ pisanja olovkom.