Vangari Matai
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vangari Matai (engl. ; Ihite, Tetu, 1. april 1940 — Najrobi, 25. septembar 2011) bila je kenijska aktivistkinja, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2004. godine, za njen doprinos održivom razvoju, demokratiji i miru.
Vangari Matai | |
---|---|
Datum rođenja | 1. april 1940. |
Mesto rođenja | Ihite, Tetu Njeri distrikt, Kenija |
Datum smrti | 25. septembar 2011. (71 god.) |
Mesto smrti | Najrobi Kenija |
Rođena je u Njeri distriktu u Keniji koja je tada bila kolonija Velike Britanije[1]. Pripadala je Kikuju naroda, najbrojnije etničke grupe u Keniji. Osnovnu i srednju školu završava u Keniji, te u tom periodu prelazi na katolicizam. Po završetku srednje škole studira u SAD na Koledžu (sada ), u Kanzasu. Ove studije su joj bile omogućene u sklopu programa koji je organizovan od strane kenijskih političara i Džona Kenedija (tada američkog senatora); tada je (1960. godina) trista kenijskih studenata otišlo na studije u SAD [2].
Na Koledžu je diplomirala biologiju, uz sporedne predmete hemiju i njemački jezik [3]. Potom u periodu 1964-1966. godine pohađa postdiplomske studije na Univerzitetu Pitsburg, da bi 1966. godine stekla zvanje magistra bioloških nauka[4]. Nakon toga dobija posao asistenta profesoru biologije na Univerzitetu Najrobi [5]. Na navedenom Univerzitetu nije počela da radi jer je pozicija predviđena za nju data drugoj osobi. Vangari smatra da je ovo bilo zbog polne i plemenske diskriminacije. Poslije dva mjeseca traženja posla profesor Rajnhold Hofman, sa njemačkog Univerziteta Gisen, ponudio joj je posao u mikroanatomskom odjeljenju novoosnovanog Odsjeka veterinarske anatomije u Školi veterinarske medicine Univerziteta Najrobi [6].
Godine 1971. postala je prva žena iz Istočne Afrike sa titulom doktora nauka (postala je doktor anatomskih nauka)[4]. Nastavila je sa predavanjima na Univerzitetu, postavši stariji predavač 1974. godine, zatim šef katedre za anatomiju 1976. godine, i na kraju profesor 1977. godine. To je činilo prvom ženom koja je bila postavljena na navedene pozicije ikad do tada u Najrobiju.
Pored rada na Univerzitetu bavila se i mnogobrojnim aktivnostima u velikom broju nevladinih i drugih organizacija. Između ostalog bila je direktor najrobijskog ogranka kenijskog Crvenog krsta, član Nacionalnog vijeća žena Kenije, i član ekološkog . Kroz rad u različitim organizacijama počela je smatrati da veliki dio problema Kenije leži u degradaciji okoliša. Nakon što je njen muž izabran u Parlament 1974. godine uz obećanja za otvaranje više radnih mjesta, došla je na ideju da obezbijedi radna mjesta u sektoru zaštite životne sredine. Osnovala je kompaniju koja se bavila sadnjom drveća, uz uključivanje običnih ljudi u taj proces. Kroz svoj rad dobila je mogućnost da prisustvuje Prvoj UN konferenciji o ljudskim naseljima (poznatoj kao Habitat ) u junu 1976. godine.
Godine 1977. osniva nevladinu organizaciju (NVO) Pokret zelenog pojasa (eng. ) koji za cilj ima razvoj zemlje kroz zaštitu okoliša, razvoj zajednice i izgradnju kapaciteta. Praktično, Pokret se bori protiv deforestacije tla do koje dolazi zbog pretjeranog iskorištavanja drveta (s obzirom da je ono najjeftinije gorivo u regiji, te pruža mogućnost ostvarivanja prihoda najsiromašnijim stanovnicima kroz njegovo sakupljanje i prodaju). Iz gore navedenih razloga šume se uništavaju i dolazi do širenja pustinje i gubitka plodnog i šumskog tla. Pokret zelenog pojasa ohrabruje žene da sade drveće širom Kenije s tim da se podržava sađenje lokalnih vrsta. Za svaku sadnicu žene dobijaju naknadu (stipendiju) [7]. Od 1977. godine do sada posađeno je preko 30 miliona stabala.
Bila je na čelu Nacionalnog vijeća žena Kenije.
Tokom režima, predsjednika Danijela Arapa Moia, više puta bila je u zatvoru, zbog zahtjeva za višestranačkim izborima i zbog protestovanja protiv političke korupcije. Spriječila je nelegalnu gradnju u Uhuru parku u Najrobiju.
Kandidirala se za predsjednicu Kenije 1997. godine, ali je njena kandidatura odbijena.
Izabrana je u parlament 2002. godine. Postala je pomoćnica ministra za životnu sredinu, prirodne resurse i divljinu. Osnovala je svoju političku stranku 2003. godine.
Izabrana je za prvu predsjednicu Vijeća za ekonomiju, društvo i kulturu unutar Afričke Unije, 2005. godine.
Takođe je bila jedna od osam osoba, koje su nosile zastavu na ceremoniji otvaranja Zimskih Olimpijskih igara u Torinu 2006. Te godine, dobila je i počasni doktorat na Univerzitetu Konektikat u SAD-u.
Bila je domaćin svjetske konferencije mladih ekologa u Najrobiju, održane 2007. godine.
Njen suprug, kenijski političar Mvangi Matai, razveo se od nje, s obrazloženjem, da je prepametna za ženu te da je ne može kontrolisati; takođe je optužio za preljubu[8]. Vangari se pobunila protiv odluke suda o razvodu, nazvavši sudiju nesposobnim ili korumpiranim[8], te je završila u zatvoru. Osuđena je na šest mjeseci, ali poslije intervencije njenih advokata izašla iz zatvora nakon tri dana. Bivši suprug je potom tražio, da više ne koristi njegovo prezime. Ona je tada u to prezime dodala još jedno „a“[9][10].
Dobila je Nobelovu nagradu za mir 2004. godine, za njen doprinos održivom razvoju, demokratiji i miru. Prva je žena iz Afrike, ujedno i prvi aktivist za zaštitu okoliša, koji je dobio Nobelovu nagradu.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.