From Wikipedia, the free encyclopedia
Sirovina, takođe poznata kao sirovi materijal, neprerađeni materijal ili primarna roba, je osnovni materijal koji se koristi za proizvodnju robe, gotovih proizvoda, energije ili međumaterijala koji su sirovina za buduće gotove proizvode. Ovaj termin označava da su ovi materijali mandatorna i neophodna sredstva za proizvodnju drugih proizvoda.
Termin sirovina označava materijale u neprerađenom ili minimalno obrađenom stanju kao što su sirovi lateks, sirova nafta, pamuk, ugalj, sirova biomasa, gvozdena ruda, plastika, vazduh, trupci i voda.[1] Termin sekundarna sirovina označava otpadni materijal koji je recikliran i ponovo unet u upotrebu kao proizvodni materijal.[2]
Procesi koji se koriste kod pretvaranja sirovina u gotove proizvode svode se na jednu ili dve glavne metode, prvom se formira materijal u željeni oblik, a drugom se menjaju ili poboljšavaju karakteristike materijala.[3]
Sirovine se klasificiraju na više načina. Prema poreklu se razlikuju:
Mineralne sirovine su svi proizvodi dobiveni iz Zemljine kore te predstavljaju primarnu - najvažniju kategoriju sirovina u svim industrijski razvijenim zemljama.[4] Naučnim i tehnološkim progresom porastao je ekonomski značaj mineralnih sirovina, iz kojih je danas moguće proizvesti gotovo sve osim hrane, te je čak i njena proizvodnja nezamisliva bez korištenja veštačkih đubriva.[4]
Ekstraktivna industrija (rudarstvo) - karakteristična za prvu fazu industrijalizacije, razvojem privrede nimalo nije izgubila na značenju, jer je za hemijsku industriju nafta i danas znači gotovo sve.[4] Nalazišta mineralnih sirovina razlikuju se prema stupnju istraženosti, kvalitetu i mogućnosti eksploatacije, te se rezerve mineralnih sirovina najčešće klasificiraju kao: geološke, bilančane, industrijske i vanbilančne.[4]
Poljoprivredni proizvodi se prvenstveno koriste u prehrambenoj industriji, ali služe i kao sirovina za proizvodnju tekstila, kože, sapuna, glicerina, lekova, alkohola, kozmetike.[4]
Sirovine se obzirom na poreklo dele na biljne i životinjske, a biljne prema ekonomskoj nameni, na prehrambene (žito, voće i povrće), industrijske (uljarice, tekstil, šećerna repa, duvan..) i krmno bilje. Šumarski proizvodi koriste se u prvom redu za proizvodnju rezane građe i proizvoda od nje, a u manjoj meri za celulozu.
Prema stupnju obrade razlikuju se primarne sirovine i poluproizvodi. Prema značenju u proizvodnom procesu sirovine se dele na osnovne, pomoćne i pogonske, a prema nameni razlikuju se sirovine za proizvodnju proizvodnih i sirovine za proizvodnju potrošnih dobara.[4] Strateške sirovine su one koje se koriste za proizvodnju savremenog naoružanja i snabdevanje vojske u vreme rata.[4] Metalne sirovine se obično proizvode u dva koraka. Prvo se sirova ruda obrađuje kako bi se povećala koncentracija željenog metala; to se zove obogaćivanje, nakon tog se lije i legira.[3] Kod keramike se prirodna glina meša sa raznim silikatima da se dobije sirovina za proizvodnju.[3]
Sve manje količine sirovina jako utiču na ekonomski razvoj čovečanstva i traže nove odgovore kako doći do njih i kako ih što racionalnije koristiti.[4]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.