Vulkanska kupola
From Wikipedia, the free encyclopedia
U vulkanologiji, vulkanska kupola ili lavna kupola je kružna izbočina u obliku nasipa koja je rezultat sporog izbacivanja viskozne lave iz vulkana. Erupcije formiranja kupole su uobičajene, posebno pri podešavanjima granica konvergentnih ploča.[1] Oko 6% erupcija na zemlji dovodi do formiranja lavnih kupola.[1] Geohemija lavnih kupola može da varira od bazalta[2][3][4] (npr. Semeru, 1946) do riolita[5][6][7][8][9] (npr. Čajten, 2010), iako je većina srednjeg sastava (poput Santijaguita, dacit-andezita, danas).[10] Karakterističan oblik kupole se pripisuje visokoj viskoznosti koja sprečava lavu da oteče daleko. Ova visoka viskoznost može se ostvariti na dva načina: visokim nivoom silike u magmi, ili otpuštanjem gasa iz tečne magme. Budući da viskozne bazaltne i andezitne kupole brzo stare i da se lako raspadaju daljim unosom tečne lave, većina sačuvanih kupola ima visok sadržaj silike i sastoji se od riolita ili dacita.
Postojanje vulkanskih kupola je pretpostavljeno za neke kupolaste strukture na Mesecu, Veneri i Marsu,[1] npr. marsovska površina u zapadnom delu Arkadija Planitija i unutar Tera Sirenum.[11][12]