Seizmologija
Научно проучавање земљотреса. / From Wikipedia, the free encyclopedia
Seizmologija (grč. : potres i : nauka) grana je geofizike koja se bavi proučavanjem zemljotresa, odnosno kretanjem elastičnih talasa kroz Zemlju i njihovih pratećih pojava. Ona posmatra i meri prirodne tektonske vibracije, proučava efekte zemljotresa, (na primer cunami talase), kao i izvore potresa, kao što su vulkanski, tektonski, okeanski, atmosferski i veštački procesi (eksplozije). Seizmologija pomaže u shvatanju tektonike Zemljine kore, strukture unutrašnjosti Zemlje i predviđanju zemljotresa.
Rezultati seizmoloških istraživanja primenjuju se u građevinarstvu (potresno inženjerstvo, inženjerska seizmologija, protivseizmička gradnja), urbanom planiranju i u istraživanjima nafte i prirodnog plina (primenjena geofizika). Stručni rad u seizmologiji uključuje beleženje potresa, njihovo lociranje i katalogiziranje, razmenu podataka s međunarodnim institucijama, makroseizmičku obradu jačih potresa (mapiranje njihovih učinaka) i slično. Naučna istraživanja obuhvaćaju proučavanje pojedinosti procesa rasedanja u žarištu (hipocentru) potresa, modelovanje rasprostiranja elastičnih talasa kroz Zemlju, te određivanje građe njene unutrašnjosti, proučavanje delovanja potresnih talasa na građevine, te procenu seizmičkih sila koje će na objekt delovati u budućnosti (potresna ugroženost i opasnost). Većina spoznaja o građi Zemlje otkrivena je upravo seizmološkim postupcima.[5] Naučno polje takođe uključuje studije učinaka potresa, poput cunamija kao i raznih seizmičnih izvora poput vulkanskih, tektonskih, okeanskih, atmosferskih i veštačkih procesa (poput eksplozija). Srodno polje koje koristi geologiju, da izvodi zaključke na temelju informacija koje se tiču pređašnjih potresa je paleoseizmologija. Beleženje zemljinog kretanja kao funkciju vremena se zove seizmogram.