Rak dojke
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rak dojke je najčešći zloćudni tumor kod žena.[8] Retko se javlja pre dobi 19 godina života, a najčešći je između dobi 54 i 69 godina života. Ova bolest preti sve većem broju žena, a najveći uzrok je mala informisanost i neredovni pregledi. Od raka dojke mogu oboleti i muškarci, ali je rak dojke stotinu puta češće ženska nego muška bolest.
Rak dojke | |
---|---|
Mamogrami pokazuju normalnu dojku (levo) i dojku sa rakom (desno) | |
Specijalnosti | onkologija |
Simptomi | kvrga u dojci, promena oblika dojke, udubljenje na koži, fluid izlazi iz bradavice, nedavno preokrenuta bradavica, crvena ljuskava mrlja na koži[1] |
Faktori rizika | ženski pol, silikonski implanti u grudima, gojaznost, nedostatak vežbanja, alkohol, zamenska hormonska terapija tokom menopauze, jonizujuće zračenje, prva menstruacija u ranom uzrastu, višestruke porođaje ili odsustvo porođaja, starost, pređašnji rak dojke, porodična istorija, Klinefelterov sindrom[1][2][3] |
Dijagnostički metod | biopsija tkiva[1] |
Lečenje | operacija, radioterapija, hemoterapija, hormonalna terapija, ciljana terapija[1] |
Prognoza | petogodišnja stopa preživljavanja ~85% (SAD, UK)[4][5] |
Frekvencija | 2,1 miliona slučajeva obolelih 2015. godine[6] |
Smrtnost | 533.600 miliona slučajeva umrlih 2015. godine[7] |
Dojka se sastoji od žlezdanog i potpornog tkiva. Žlezdano tkivo čine mlečne žlezde i mlečni kanali, a potporno čine masno i vezivno tkivo. Najveći broj karcinoma dojke javlja se u gornjem spoljašnjem kvadrantu i izdancima žlezdanog tkiva usmerenim prema aksili (pazušnoj jami). Zloćudni tumori dojke najčešće su epitelnog porekla. Mogu nastati iz epitela kanalića (90%) ili epitela režnjića (10%), a oba se dele na one koji nisu probili bazalnu membranu (neinfiltrirajući ) i na one koji su se probili (infiltrirajući). Znaci raka dojke obuhvataju izraslinu u dojci, promenu oblika dojke, udubljenje na koži, izlazak fluida iz bradavice, nedavno prepomerena bradavica ili crvena ljuskava mrlja na koži.[1] Kod ljudi sa daljinskim širenjem bolesti, mogu se javiti bolovi u kostima, otečeni limfni čvorovi, kratkoća daha ili žutilo kože.[9]
Faktori rizika za razvoj raka dojke obuhvataju: pripadnost ženskom polu, gojaznost, nedovoljnu fizička aktivnost, konzumaciju alkohola, zamensku hormonsku terapiju tokom menopauze, jonizacionu radijaciju, prvu menstruaciju u ranom uzrastu, višestruke porođaje ili odsustvo porođaja, starost, porodičnu istoriju, ali i pređašnji rak dojke.[1][2] Oko 5 % — 10 % slučajeva uzrokovano je genetskim nasleđem osobe,[1] uključujući mutacije i gena i dr.[1] Rak dojke se najčešće razvija u ćelijama iz obloge mlečnih žlezda i režnjevima koji snabdevaju kanale mlekom.[1] Kanceri koji se razvijaju iz kanala su poznati kao duktalni karcinomi, dok su oni koji se razvijaju iz režnjeva poznati kao lobularni karcinomi.[1] Osim pomenutih, postoji još više od 18 drugih podtipova raka dojke.[2] Neki kanceri, kao što je duktalni karcinom in situ, razvijaju se iz predraka.[2] Dijagnoza raka dojke se potvrđuje uzimanjem biopsije iz izraštaja.[1] Nakon uspostavljanja dijagnoze, vrše se dalji testovi da se utvrdi da li se kancer proširio izvan dojke i koji tretmani će najverovatnije da budu efikasni.[1]
Balans koristi i štete od testiranja za rak dojke je kontroverzan. Godine 2013, Kokranov pregled je naveo da nije jasno da li od najvećeg dela mamografskog skrininga ima više koristi ili štete.[10] Jedan pregled iz 2009. godine za Radnu grupu za preventivne usluge SAD formulisao je evidenciju za korisnost testa kod osoba sa 40 do 70 godina starosti,[11] i ta organizacija preporučuje da se testiranje vrši svake dve godine kod žena 50 do 74 godine starosti.[12] Lekovi tamoksifen ili raloksifen mogu se koristiti kao preventiva protiv raka dojke kod osoba koje imaju povišen rizik od njegovog razvoja.[2] Preventivna mastektomija (operativno uklanjanje obe, ili jedne, dojke) još je jedna preventivna mera kod žena sa visokim rizikom obolenja.[2] Kod ljudi koji su imali dijagnostifikovan kancer, mogu se koristiti neki od postojećih tretmana (uključujući operacije, radioterapiju, hemoterapiju, hormonalnu terapiju i ciljanu terapiju.[1] Tipovi operacija su u opsegu od onih sa očuvanjem dojki, do mastektomije.[13][14] Rekonstrukcija dojke se može vršiti istovremeno sa mastektomijom ili naknadno.[14] Kod onih kod kojih se kancer raširio na druge delove tela, tretmani su prevashodno usmereni na poboljšanje kvaliteta života i komfor.[14]
Ishod raka dojke zavisi od tipa raka, obima bolesti, kao i uzrasta osobe.[14] Stope preživljavanja u razvijenom svetu su visoke,[15] sa između 80% i 90% pacijenata u UK i SAD koji su živi bar još 5 godina.[4][5] U državama u razvoju vrlo malo ljudi preživi bolest rak dojke.[2] Širom sveta, rak dojke je vodeći tip raka kod žena; obuhvata 25% svih slučajeva raka (kancera).[16] Godine 2012. je bilo 1,68 miliona novih (novozabilježenih) slučajeva i 522.000 smrtnih slučajeva.[16] Rak dojke je zastupljeniji u razvijenim zemljama[2] i više od sto puta češći kod žena nego kod muškaraca.[15][17]