organizacija za emitovanje From Wikipedia, the free encyclopedia
Radio Slobodna Evropa (službeno Radio Slobodna Evropa / Radio Sloboda, engl. ; skraćeno ) radiodifuzijska je organizacija koju je 1950. osnovala vlada Sjedinjenih Američkih Država radi propagande vlastitog društva, odnosno deklarativno — da pruži informacije i politički komentar ljudima iz komunističke Istočne Evrope i Sovjetskog Saveza, kojima je to bilo uskraćeno zbog nepostojanja nepristrasnih medija u sopstvenim zemljama.[1]
Radio Slobodna Evropa Radio Liberti | |
---|---|
Tip | privatna neprofitna korporacija |
Dostupnost | Evropa Bliski Istok Zapadna Azija |
Slogan | Slobodni mediji u neslobodnim društvima |
Prihod | 108.414.000 dolara (2016) |
Sjedište | Prag |
Ključni ljudi | Tomas Kent Kenet Vajnstajn |
Datum pokretanja | 4. jul 1950. god.[1] |
Veb-sajt | |
Jezik | engleski |
Procjenjuje se da je programe Radija Slobodna Evropa sa vijestima iz cijelog svijeta, ali i iz njihovih sopstvenih zemalja, slušalo 35 miliona ljudi.[1] Smatra se da je Radio Slobodna Evropa zbog svojih uglavnom uspješnih napora da nadmudri istočnoevropske cenzore i svaki dan dopre do svojih slušalaca djelimično zaslužna za propast socijalističkih režima u cijeloj Istočnoj Evropi.[1]
Radio Slobodna Evropa počeo je emitovati program 4. jula 1950. za Čehoslovačku iz sjedišta u Minhenu (Zapadna Njemačka).[1] Uskoro je emitovao na 15 jezika zemalja pod sovjetskim uticajem. Stanicu je finansirao Američki Kongres preko Centralne obavještajne agencije (CIA). Ovaj podatak je držan u strogoj tajnosti sve do kraja 1960-ih, zbog straha od sovjetske odmazde.[1]
CIA je završila svoj angažman sa finansiranjem i poslovanjem Radija Slobodna Evropa 1971, pa je kontrola prebačena na Odbor za međunarodnu radiodifuziju (engl. ) kog imenuje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
Radio Slobodna Evropa se 1976. spojio sa sličnom radijskom organizacijom — Radio Sloboda ili Radio Liberti, tako da se od tada zove Radio Slobodna Evropa / Radio Sloboda ili Radio Slobodna Evropa / Radio Liberti. I pored toga što je formalno prestala upletenost Centralne obavještajne agencije u poslovanje radija, Sovjetski Savez je nastavio sa pokušajima da omete rad stanice sve do 1988. godine.[1]
Zapravo, sve vrijeme Hladnog rata socijalističke države su pokušavale na sve moguće načine spriječiti emitovanje , blokiranjem radio-signala ili emitovanjem smetnji na istoj frekvenciji.
Pored ovoga, neki novinari umrli pod nerazjašnjenim okolnostima, a najpoznatiji takav slučaj bila je smrt bugarskog novinara Georgija Markova u Londonu 1978, nakon što je navodno uboden kišobranom u nogu, otrovnim ricinom. Još veći incident dogodio se 1981. u Minhenu, kad je bombama napadnuto sjedište ; vjeruje se da je taj napad organizovao slavni venecuelanski terorista Ilič Ramirez Sančez (Karlos) a finansirala Vlada SR Rumunije.[1]
Nakon formalnog završetka Hladnog rata 1989, promijenila se pozicija i uloga , jer mu je dopušten rad u većini država za koje je emitovao program, osim Bjelorusije, Turkmenistana, Tadžikistana i Irana.
Redakcija se 1995. preselila u Prag, u skladu sa promjenom granica i američkim fokusom prema Bliskom istoku 1990-ih; 1998. je pokrenut program za slušaoce u Iraku i Iranu.[1]
Početkom 21. vijeka, je otvorio svoje urede po cijeloj Istočnoj Evropi, po bivšim sovjetskim republikama i na Bliskom istoku. Pored radijskih emisija, počeo je da emituje i televizijski program i vijesti na internetu u 20 zemalja, na oko 30 različitih jezika, uključujući i manje poznate (kao što su baškirski, čerkeski, tatarski, čečenski i sl., uglavnom na jezicima koji se govore u Ruskoj Federaciji).
Danas više uopšte ne emituje programe na engleskom jeziku, a 19 jezika na kojima emituje pripada muslimanskim zajednicama — od Kosova na Balkanu do Pakistana u Južnoj Aziji. Nakon pauze od preko jedne decenije, je 2002. ponovno pokrenuo emisije na dariju i paštuju za Avganistan.[1]
Od 2010. emituje program na različitim paštu dijalektima plemena duž avganistansko-pakistanske granice. Deklarativno, pružanjem svojih usluga, želi pomoći zemljama u tranziciji da razviju svoja civilna društva (uključujući medije) i zaštite se od povratka totalitarne vladavine.[1]
Uredništvo redakcije za zemlje bivše Jugoslavije, koje još nisu ušle u zapadne asocijacije, ima sjedište u Pragu i dopisništva u Beogradu, Sarajevu, Podgorici, Prištini i Skoplju.
Oni sami ciljeve svog programa objašnjavaju sljedećim riječima:
Misija Radija Slobodna Evropa / Radija Liberti je da širenjem informacija i ideja promoviše demokratske vrijednosti i institucije. [...] Stabilnost — zasnovana na demokratiji i slobodnom tržištu — širom ovog regiona je ključna za ostvarenje globalnog mira.[2]
U redakciji Radija Slobodna Evropa radio je i Grga Zlatoper, između 1950. i 1954. godine.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.