Pušenje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pušenje je praksa u kojoj se supstanca sagoreva, a nastali dim udiše da bi se okusio i apsorbovao u krvotok. Najčešće se koristi sušeni listovi biljke duvana, koji su valjani u mali kvadrat rižinog papira da bi se stvorio mali, okrugli cilindar koji se zove „cigareta”. Pušenje se prvenstveno praktikuje kao način primene rekreativne upotrebe lekova, jer sagorevanje osušenih biljnih listova dovodi do isparavanja i dostavljanja aktivnih supstanci u pluća, gde se brzo apsorbuju u krvotok i dospevaju do telesnog tkiva. U slučaju pušenja cigareta, ove materije se nalaze u mešavini čestica aerosola i gasova, i uključuju farmakološki aktivni alkaloid nikotin; isparavanje stvara zagrejani aerosol i gas u obliku koji omogućava udisanje i duboku penetraciju u pluća gde dolazi do apsorpcije aktivnih supstanci u krvotok. U nekim kulturama pušenje se izvodi i kao deo različitih rituala, gde ga učesnici koriste kako bi izazvali stanje nalik transu, koje oni veruju da ih može dovesti do duhovnog prosvetljenja.
Pušenje generalno ima negativne zdravstvene efekte, jer udisanje dima inherentno predstavlja izazove različitim fiziološkim procesima kao što je disanje. Pokazalo se da bolesti povezane sa pušenjem duvana ubijaju približno polovinu dugotrajnih pušača u poređenju sa prosečnim stopama smrtnosti sa kojima se nepušači suočavaju. Pušenje je uzrokovalo preko pet miliona smrtnih slučajeva godišnje od 1990. do 2015. godine.[1]
Pušenje je jedan od najčešćih oblika rekreativne upotrebe droga. Pušenje duhana je najpopularniji oblik koji u svetu praktikuje preko milijardu ljudi, od kojih je većina u zemljama u razvoju.[2] Manje uobičajeni lekovi za pušenje uključuju kanabis i opijum. Neke supstance su klasifikovane kao teški narkotici, poput heroina, ali upotreba istih je vrlo ograničena, jer obično nisu komercijalno dostupni. Cigarete se prvenstveno industrijski proizvode, ali mogu se i ručno valjati od mlevenog duvana i papira za uvijanje. Ostali uređaji za pušenje uključuju lule, cigare, bidije, nargile i bong.
Pušenje se može datirati već od 5000 pne, a zabeleženo je u mnogim različitim kulturama širom sveta. Rano pušenje razvijalo se u kontekstu verskih obreda; kao ponuda božanstvima, u ritualima čišćenja ili kao omogućavanje šamanima i sveštenicima da menjaju svoje misli u svrhu proricanja ili duhovnog prosvetljenja. Nakon evropskog istraživanja i osvajanja Amerika, praksa pušenja duvana brzo se proširila na ostatak sveta. U regionima poput Indije i subsaharske Afrike, ona se spojila sa postojećim praksama pušenja (uglavnom kanabisa). U Evropi je to dovelo do uvođenja nove vrstu društvene aktivnosti i oblika unosa droga koji do tada nije bio nepoznat.
Percepcija o pušenju varirala je tokom vremena i od jednog mesta do drugog: sveta i grešna, sofisticirana i vulgarna, lekovita i smrtonosno opasna po zdravlje. U 20. veku pušenje je posmatrano u negativnom svetlu, posebno u zapadnim zemljama. To je zbog pušenja duvana koji je jedan od vodećih uzroka mnogih bolesti poput raka pluća, srčanog udara, COPD, erektilne disfunkcije i kongenitalnih anomalija.[2] Štete po zdravlje od pušenja uzrokovale su da mnoge države uvedu visoke poreze na duvanske proizvode, prikazuju oglase kako bi odvratile upotrebu, ograniče oglase koji promovišu upotrebu, i da pružaju pomoć u odustajanju od pušenja.[2]