Preživari (lat. ) su podred sisara iz reda papkara koji vare biljnu hranu tako što je najpre progutaju i omekšaju u prednjem delu želuca, nakon čega povrate nedovoljno svarenu masu nazad u usta i ponovo je žvaću.[2] Proces ponovljenog žvakanja radi dodatnog usitnjavanja hrane se naziva preživanje.[3][4]
Preživari Vremenski raspon: | |
---|---|
Preživari | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Artiodactyla |
Kladus: | Ruminantiamorpha Spaulding et al., 2009 |
Podred: | Ruminantia Scopoli, 1777 |
Porodice | |
|
Otprilike 200 vrsta preživara uključuje domaće i divlje vrste.[5] Preživački sisari uključuju goveda, sva domaća i divlja goveda, koze, ovce, žirafe, jelene, gazele i antilope.[6] Takođe je sugerisano da su se notoungulati takođe oslanjali na ruminaciju, za razliku od drugih atlantogenata koji se oslanjaju na tipičniju fermentaciju zadnjeg creva,[7] iako to nije sasvim sigurno.[8]
Sistem organa za varenje
Želudac preživara se sastoji od četiri komore: burag, mrežavac, listavac i sirište. U buragu i sirištu preživara nalaze se milioni mikroorganizama (bakterije, protozoe i gljivice) koji pomažu pri varenju hrane. U ustima se žvakanjem vrši usitnjavanje delova hrane, čime se povećava površina na koju će dalje delovati mikroorganizmi i njihovi enzimi. Prilikom žvakanja dolazi do lučenja pljuvačnih žlezda koje produkuju veliku količinu pljuvačke. U zavisnosti od ishrane, veći preživari proizvode od 40 do 150 litara pljuvačke na dan.
Iz usta hrana putem jednjaka dolazi do buraga i mrežavca gde dolazi do formiranja dva sloja materijala. Sloj krupnijeg materijala se sabija i periodičnim kontrakcijama buraga vraća u usnu duplju na preživanje nakon čega se ponovo guta. Sloj usitnjenog materijala prolazi kroz proces mikrobiološke fermentacije kojom se vlakna, posebno celuloza i hemiceluloza razlažu na masne kiseline koje su primarni izvor energije za preživare. U buragu nastaje velika količina gasova, među kojima i visokoenergetski metan. Burag i mrežavac su u osnovi jedan deo, ali sa različitim funkcijama. Mrežavac određuje da li sadržaj treba da bude vraćen na preživanje ili gurnut u listavac.
Listavac je karakterističan po velikom broju listastih režnjeva, koji obezbeđuju veliku apsorpcionu površinu (oko 4 do 5 m²). U njemu se vrši apsorpcija vode, masnih kiselina, fosfora i natrijuma. Sirište je žlezdani deo želuca. U njemu dolazi do sekrecije hlorovodonične kiseline i enzima koji služe za varenje proteina i ugljenih hidrata.
Iz želuca delimično svarena hrana dolazi do tankog creva, gde se meša sa žuči, pankreasnim sokom i crevnim sokom. Dolazi do varenja preostalih ugljenih hidrata, proteina i masti, kao i do apsorpcije istih, zajedno sa mineralnim materijama. Nakon tankog, hrana prelazi u debelo crevo, gde se vrši resorpcija vode i formiranje izmeta.
Taksonomija i evolucija
Hofmann i Stjuart su podelili preživare u tri glavne kategorije na osnovu njihove vrste hrane i navika u ishrani: birače koncentrata, srednje vrste i one koji jedu travu/grubu hranu, uz pretpostavku da navike u ishrani kod preživara izazivaju morfološke razlike u njihovim digestivnim sistemima, uključujući pljuvačne žlezde, veličina buraga i papile buraga.[9][10] Međutim, Vudal je otkrio da postoji mali stepen korelacije između sadržaja vlakana u ishrani preživara i morfoloških karakteristika, što znači da kategoričke podele preživara od strane Hofmana i Stjuarta zahtevaju dalja istraživanja.[11]
Takođe, neki sisari su pseudoruminatori, koji imaju želudac sa tri dela umesto četiri kao preživari. Hippopotamidae (koji se sastoji od nilskih konja) su dobro poznati primeri. Pseudopreživari, kao i tradicionalni preživari, su fermentori prednjeg creva i većina preživara ili žvaće povraćenu hranu. Međutim, njihova anatomija i način varenja značajno se razlikuju od anatomije preživara sa četiri komore.[6]
Monogastrični biljojedi, kao što su nosorozi, konji, zamorci i kunići, nisu preživari, jer imaju jednostavan jednokomorni stomak. Ovi fermentatori zadnjeg creva vare celulozu u uvećanom cekumu. Kod manjih fermentatora zadnjeg creva reda Lagomorpha (zečevi, kunići i pike), cekotropi koji se formiraju u slepom crevu prolaze kroz debelo crevo i zatim se ponovo gutaju kako bi se omogućila još jedna prilika da apsorbuju hranljive materije.
Filogenija
je celokupni kladus definisanih artiodaktila, prema Spoldingu i saradnicima, koji je opisuju kao „ plus svi izumrli taksoni koji su bliže povezani sa postojećim članovima nego sa bilo kojom drugom živom vrstom.”[12] Spolding je grupisao neke rodove familije unutar (mada ne u ), dok je druge stavio u sestrinsku kladus, .
su bazalna familija u .[13] Predački kariotip je 2n = 48, slično papkarima.[13]
Položaj Ruminantia unutar Artiodactyla može se predstaviti na sledećem kladogramu:[14][15][16][17][18]
Artiodactyla |
| ||||||||||||||||||||||||||||||
Sistematika
Podred Preživari ():
- Infrared (parafiletski infrared)[19]
- Porodica †
- Porodica †
- Porodica †
- Porodica †[12]
- Porodica
- Porodica †
- Porodica †
- Infrared [20][21][22]
- Porodica
- Porodica †
- Porodica †
- Porodica †
- Porodica †
- Porodica
- Porodica
- Porodica †[12]
- Porodica
- Porodica
Prema nekim izvorima podredu ne pripadaju sve vrste koje preživaju.[23] Vrste podreda Tylopoda (koje pripadaju rodu kamila i porodici Hippopotamidae) su klasifikovane kao pseudopreživari.[23] U slučaju nekih drugih krupnih životinja koje pasu npr. konja i kengura, do razgradnje hrane procesom fermentacije dolazi u debelom crevu, do čega je došlo prilagođavanjem ishrani velikom količinom hrane niskog kvaliteta.
Reference
Literatura
Spoljašnje veze
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.