Prelamanje svetlosti
From Wikipedia, the free encyclopedia
Prelamanje, ili lom, ili refrakcija svetlosti je promena pravca kretanja svetlosti (ili neke druge vrste talasa) usled promene brzine svetlosti (talasa). To se događa na graničnim površinama između dve sredine različitih optičkih gustina.[1] Upadni i prelomni zrak zajedno sa normalom leže u istoj ravni. Kada svetlosni zrak prelazi iz optički ređe u optički gušću sredinu upadni ugao je veći od prelomnog. Ako svetlosni zrak prelazi iz optički gušće u optički ređu sredinu prelomni ugao je veći od upadnog.[2]
Fazna brzina talasa se menja, ali njegova frekvencija ostaje konstantna i nepromenjena.[3] To se najčešće dogadja kada talas prelazi iz jednog medija u drugi pod bilo kojim uglom, osim 90° ili 0°. Prelamanje svjetla je najčešće posmatran fenomen, ali bilo koji tip talasa se može prelomiti, kada je u interakciju s medijumom, na primer, kada zvučni talasi prelaze iz jednog medija u drugi ili kad se talasi vode premeštaju u vodu različite dubine. Prelamanje opisuje Snellov zakon, u kojem se navodi da je za određeni par medija i talas s jednom frekvencijom, odnos sinusa upadnog ugla θ1 i ugla prelamanja θ2 jednak odnosu faznih brzina (v1 / v2) u dva medija, ili ravnopravno, u suprotnom odnosu indeksa prelamanja (N2 / N1).:
- ili
Ako zraci dolaze iz optički gušćeg u optički ređe sredstvo, postoji granični ugao upadnog zraka za koji još vredi Sneliusov zakon (odbijanje talasa ili refleksija). Kod uglova većih od graničnog događa se totalna refleksija.[4]