![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5e/Pendentivo.svg/langsr-640px-Pendentivo.svg.png&w=640&q=50)
Pendantiv
From Wikipedia, the free encyclopedia
Pandantiv (od franc. pendantif, privjesak) je naziv za sferni trougao koji ima funkciju prijelaznoga članka za formiranje kupole nad kvadratičnim ili poligonalnim tlocrtom.[1] Smatra se savršenim rješenjem toga prijelaza, kako u konstruktivnom, tako i u estetskom smislu.[2]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5e/Pendentivo.svg/200px-Pendentivo.svg.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/ce/Schema.pendentif.medieval.png/320px-Schema.pendentif.medieval.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/33/Hagia_Sophia_-_coupole.jpg/640px-Hagia_Sophia_-_coupole.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6c/Pendentif.eglise.Nantua.png/320px-Pendentif.eglise.Nantua.png)
Oblika je trougaonog segmenta kugle, čiji promjer odgovara dijagonali kvadrata na čije se uglove upiru vrhovi pandantiva. Na presjeku te zamišljene kugle 4 pandantiva se, često dodirujući se, spajaju u krug koji čini osnovu kupole.[3]
Klasična rimska arhitektura nije poznavala konstrukciju kupole na pandantivima. Pandantivi su, po svoj prilici, otkriveni i prvi puta primijenjeni na tlu Armenije između 4. i 6. st.
Najstariji sačuvani primjeri pandantiva nalaze se istočnorimskoj tj. vizantijskoj arhitekturi grada Gerese (Jordan) i na Aja Sofiji, podignutoj između 532. i 537. godine[3] prema projektima Antemija iz Trala i Izidora iz Mileta, te još nešto ranije na djelu istih arhitekata – crkvi sv. Sergija i Bakha[4], podignutoj između 527. i 536. godine, kao svojevrsna maketa za veličanstvenu Aja Sofiju.