Osovina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Osovina je mašinski deo (element) duguljastog, najčešće cilindričnog oblika, koji nosi točkove, remenice, zupčanike, poluge, ležajeve ili slično, a koji se okreću ili rotiraju (ili se njišu) oko njega ili zajedno s njim. Za razliku od vratila, osovina ne prenosi obrtni moment pa je opterećena samo na savijanje, a ne i na uvijanje (torziju). Po obliku poprečnoga preseka, razlikuju se cilindrična, kvadratna, oslabljena i šuplja osovina, a postoje i osovine posebnoga oblika. Deo osovine koji leži u ležaju naziva se rukavac.[1]
Osovina može povezivati razne mašinske delove kao na primer točak ili ležaj kod pogonskog podvozja voza. Dakle, osovina može i mirovati (ostali mašinski delovi na njoj rotiraju), dok se vratilo uvek rotira, jer prenosi obrtni moment, dakle vratila se uvek kreću i uvek obavljaju neki mehanički rad, dok se osovine mogu i ne moraju pokretati i nose na sebi neke delove koji se vrte. Osovine sa središnjim uzdužnim provrtima nazivaju se šuplje osovine. Osovine su pretežno ravne i cilindrične, a mogu biti izvedene kao glatke ili stupnjevane. Kratka osovina naziva se još i osovinica (na primer osovinica klipa i svornjaci). Uobičajeno je umesto naziva vratilo primeniti naziv osovina kad god je iz samog opisa jasno da se radi o delu opterećenom na uvijanje, na primer osovina reduktora, kolenasta osovina, kardanska osovina, osovina kormila, osovina motora (turbine, pumpe), ili generalno pogonska osovina.
Za prenos snage između pokretnih pogonskih i radnih agregata upotrebljava se i savitljiva vratila (za pogon brojila, merila brzine vozila i brzine vrtnje, bušilica i drugih alata). Sastoje se od višeslojnog žičanog jezgre, koja se vodi u savitljivoj metalnoj cevi.
Radi smanjenja težine, osovine i vratila mogu biti šuplji, s uzdužnim provrtom, što poskupljuje izradu. Pri tome je korist od smanjenja težine veća nego šteta od smanjenja čvrstoće i krutosti. Na primer vratilo s prečnikom provrta 0,5•d je lakše 25%, a momenti otpora se smanjuju samo oko 5%.[2]
Opterećenja osovina na savijanje potiču od njihove vlastite težine, težine drugih mašinskih delova koji su na njima ugrađeni, delovanja spoljašnjih sila, a kod vratila još i od delovanja obodnih sila koje stvaraju momente uvijanja i istovremeno pritišću vratilo. Prema njihovom geometrijskom središtu vratila se dele na ravna i kolenasta. Kolenasta vratila su vrlo važni delovi parnih mašina, motora s unutrašnjim sagorevanjem, kompresora i tako dalje.[3]