From Wikipedia, the free encyclopedia
Oksfordski engleski rečnik (engl. ) je vodeći istorijski rečnik engleskog jezika, koji je objavila izdavačka kuća Oksfordska univerzitetska štampa (engl. ). On prati istorijski razvoj engleskog jezika, pružajući sveobuhvatan resurs naučnicima i akademskim istraživačima, a isto tako opisuje upotrebe u njegovim mnogobrojnim varijacijama širom sveta.[2][3] Drugo izdanje, koje sačinjava 21.728 stranica u 20 tomova, objavljeno je 1989. godine.
Zemlja | Ujedinjeno kraljevstvo |
---|---|
Jezik | Engleski |
Izdavač | Oksfordska univerzitetska štampa |
Datum izdavanja | 1884—1928 (prvo izdanje) 1989 (drugo izdanje) Treće izdanje u pripremi[1] |
Rad na rečniku je započeo 1857. godine, ali tek 1884. godine je počeo da se objavljuje u vidu neukoričenih izdanja dok je rad nastavljen na projektu, pod nazivom Novi engleski rečnik o istorijskim principima; Osnovan uglavnom na materijalima koje je sakupilo Filološko društvo. Godine 1895. naslov Oksfordski engleski rečnik prvi put je nezvanično korišten na koricama ove serije, a 1928. ceo rečnik je ponovo objavljen u deset ukoričenih tomova. Godine 1933, naslov Oksfordski engleski rečnik je u potpunosti zamenio nekadašnje ime u svim pojavljivanjima u njegovom ponovnom štampanju u vidu dvanaest tomova sa jednim dopunskim tomom. Više dodataka je formirano tokom godina do 1989. godine, kada je objavljeno drugo izdanje.[1] Od 2000. godine u toku je sastavljanje trećeg izdanja rečnika, od čega je približno polovina kompletirana.[1]
Prva elektronska verzija rečnika postala je dostupna 1988. godine. Internet verzija je dostupna od 2000. godine, a od aprila 2014. mesečno je imala preko dva miliona poseta. Treće izdanje rečnika najverovatnije će se pojaviti samo u elektronskom obliku: izvršni direktor Oksfordske univerzitetske štampe izjavio je da je malo verovatno da će ikada biti štampan.[1][4][5]
Kao istorijski rečnik, Oksfordski engleski rečnik objašnjava reči pokazujući njihov razvoj, a ne samo njihovu današnju upotrebu.[6] Stoga, on pokazuje definicije redosledom kojim je smisao te reči počeo da se koristi, uključujući značenja reči koja se više ne koriste. Svaka definicija je prikazana sa brojnim kratkim navodima za upotrebu; u svakom slučaju, prvi navod pokazuje prvi zabeleženi primer reči koga su urednici svesni, a u slučaju reči i značenja koji više nisu u upotrebi, poslednji navod je poslednja poznata zabeležena upotreba. To omogućava čitaocu da stekne približan osećaj za vremenski period u kojem je data reč korištena, a dodatni citati pomažu čitaocu da dokuči informacije o tome kako je reč korištena u kontekstu, mimo bilo kojeg objašnjenja koje mogu da pruže urednici rečnika.
Format OED unosa je uticao na brojne druge istorijske leksikografske projekte. Preteče OED-a, poput ranih tomova rečnika , u početku su pružali mali broj citata iz ograničenog broja izvora, dok su urednici OED-a preferirali veće grupe prilično kratkih citata iz širokog izbora autora i publikacija. To je uticalo na kasnija izdanja ovog i drugih leksikografskih dela.[7]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.