OPEK
From Wikipedia, the free encyclopedia
Organizacija zemalja izvoznica nafte — OPEK (engl. ) organizacija je zemalja izvoznica nafte,[1] koju sačinjavaju Alžir, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela.[2][3] Ova multinacionalna organizacija je osnovana 1960. godine u Bagdadu, da bi koordinirala proizvodnju i izvoz nafte među svojim članicama. Sedište organizacije je u Beču od 1965. godine.
Organizacija zemalja izvoznica nafte Organization of the Petroleum Exporting Countries | |
---|---|
Skraćenica | OPEK (енгл. ) |
Datum osnivanja | Statut 1960. (na snazi od 1961) |
Tip | međunarodni kartel |
Sedište | Beč Austrija |
Članovi | 13 država (2022) Списак |
Službeni jezici | engleski |
Generalni sekretar | Haitham al-Ghais |
Veb-sajt |
Glavni cilj ove organizacije prema njenom Statutu jeste koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno opskrbljivanje naftom zemalja potrošača, te pravedni povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju.[4]
Formiranje OPEK organizacije je označilo prekretnicu prema nacionalnom suverenitetu nad prirodnim resursima, i OPEK odluke su počele da igraju prominentnu ulogu na globalnom tržištu nafte i u međunarodnim odnosima. Ovaj uticaj je posebno jak kada ratovi ili civilni nemiri dovedu do dužeg poremećaja tokova i izvora snabdevanja. Tokom 1970-ih, restrikcije u naftnoj produkciji dovele su do dramatičnog porasta cena nafte, kao i zarada i bogatstva OPEK članica, sa dugotrajnim i dalekosežnim konsekvencama za globalnu ekonomiju. Tokom 1980-ih, OPEK je počeo da postavlja produkcione ciljeve za svoje članice; i generalno kad su produkcioni ciljevi redukovani, naftne cene su rasle. Primeri toga iz bliske prošlosti su odluke ove organizacije iz 2008. i 2016. godine da umanji prekomernu ponudu. Takođe , odluke o smanjenju proizvodnje nafte na dnevnom nivou su donete 2022. i 2023. godine.[5][6]
Ekonomisti obično navode OPEK kao školski primer kartela koji sarađuje kako bi se smanjila tržišna konkurencija, ali čije su konsultacije zaštićene doktrinom suverenog imuniteta po međunarodnom pravu. U decembru 2014, „OPEK i naftni ljudi“ su rangirani kao #3 na Lojdsovom spisku „100 najuticajnijih ljudi u brodskoj industriji“.[7] Međutim, njihov uticaj na međunarodnu trgovinu se periodično dovodi u pitanje ekspanzijom izvora energija izvan OPEK organizacije, i ponavljajućim iskušenjem pojedinačnih OPEK zemalja da premaše gornje granice proizvodnje i sprovode konfliktne sopstvene interese.