Nitroceluloza
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nitroceluloza (poznata i kao Trinitroceluloza, celulozni nitrat, TNC, malodimni barut, bezdimni barut, nitrat celuloze, fleš papir, fleš pamuk, gumpamuk, piroksilin i fleš konopac, u zavisnosti od oblika) je veoma zapaljivo jedinjenje koje se formira nitracijom celuloze kroz izlaganje mešavine azotne i sumporne kiseline. Jedan od njegovih prvih velikih upotreba bio je kao pamuk, zamena za crni barut kao pogonsko gorivo u vatrenom oružju. Takođe je korišćen da zameni barut kao eksploziv nižeg reda u rudarstvu i drugim primenama. U obliku kolodijuma takođe je bila kritična komponenta u ranoj fotografskoj emulziji, čija je upotreba revolucionirala fotografiju 1860-ih.
| |||
Nazivi | |||
---|---|---|---|
Drugi nazivi
Celuloza nitrat; Flaš papir; Flaš pamuk; Flaš vlakno; kolodion; piroksilin | |||
Identifikacija | |||
broj |
|||
| |||
Svojstva | |||
Hemijska formula |
|||
Molarna masa | |||
Agregatno stanje | Žućkasto beli pamuku slični filamenti | ||
Tačka topljenja | |||
Opasnosti | |||
NFPA 704 | |||
Tačka paljenja | 44 °C (111 °F; 317 K) | ||
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC): | |||
LD50 (LD50) |
10 mg/kg (miš, IV) | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 ° [77 °], 100 ). | |||
Н verifikuj (šta je YН ?) | |||
Reference infokutije | |||
Trinitroceluloza je korišćena kao puščani prah (barut), i 3 do 5 puta je jači od crnoga baruta. Bezdimni barut potpuno je istisnuo dimni barut, jer gori brže i bolje od crnog baruta. Godine 1886. godine je postupno nadomestio u vatrenom oružju svih vrsta. Dobija se nitriranjem celuloze [2] (npr. pamuka) (starter metak) ili drvenog ugljena koji je preteča celuloze (obični bojevni metak). U nekim državama se nitrira brašno ili skrob. U starter metku je žute ili bele boje u obliku pljosnatijih kuglica, pamuka ili praha, dok u bojevnim mecima crne boje, u obliku kuglica, listića ili valjkastih sitnih oblika. Pri dodiru s plamenom ne eksplodira nego gori vrlo brzo. Brzina gorenja mu je: VoD (cca)= 7.300 m/s (23.950 ft/s), uz stvaranje „efekta vatrene kugle“, velike jake svetlosti. Pri izgaranju razvija samo gasovite produkte. Gasovi nastali njegovom eksplozijom ne uzrokuju rasprsnuće čaure i cevi, nego potiskuju i izbacuju metak. Brizantnost u poređenju s TNT-om je 0,78. Kod TNC-a najviše se mora paziti da ne dođe u dodir s plamenom ili možda iskrom, osim tog nedostatka, vrlo je stabilan.
Primarni (inicijalni) eksploziv, a ujedno i jedini potisni eksploziv, neosetljiv na udarce, ali vrlo osetljiv na plamen.
Nitroceluloza se koristi za punjenje torpeda, granata, raketnih motora, raketa, kao dodatak nitroglicerinu da se dobije bezdimni barut ili eksplozivni gelatin, detonirajuće kapisle, itd. Upotrebljava se još za izbacivanje taneta (zrna) iz čaure (celokupnog metka) ili pak iz raznog vatrenog ili artiljerijskog oružja, raznog kalibra i tu služi kao potisni eksploziv.
Malodimni baruti sastoje se od želatinizirane nitroceluloze. U zavisnosti od želatinizatora malodimni baruti mogu biti: nitrocelulozni, nitroglicerinski, diglikolski i ganidinski. Malodimni baruti se izrađuju u obliku pločica, traka i cevi s jednom ili više rupa. Vrstom baruta, veličinom i oblikom barutnih zrnaca reguliše se priliv gasova pri sagorevanju baruta. Malodimni baruti se vremenom menjaju, postaju nestabilni i opasni za čuvanje. Zbog toga se svake druge godine vrši ispitivanje stabilnosti baruta. Vek trajanja malodimnih baruta je oko 20 godina.
Postoji još i dinitroceluloza, ali ona ima čudan plastični (PVC) oblik i od nje su napravljene ping-pong loptice.