Kumb Mela
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kumb Mela ili Kumbha Mela (/ˌkʊmb ˈmeɪlə/) predstavlja veliko hodočašćé i festival u hinduizmu.[1] Proslavlja se u ciklusu od oko 12 godina na četiri mesta hodočašća na obalama reka: Prajag (Gang-Jamuna mitsko Sarasvatsko ušće reke), Haridvar (Gang), Našik (Godavari) i Udžajin (Šipra).[1][2] Festival je obeležen ritualnim uranjanjem u vodu, ali isto tako i trgovinskim proslavama sa brojnim sajmovima, obrazovnim aktivnostima, verskim diskursima svetaca, masovnom prinošenjem hrane monasima ili siromašnima, i zabavnim spektaklom.[3][4] Sledbenici veruju da je kupanje u ovim rekama sredstvo za prajaskitu (pomirenje, pokoru) za greške iz prošlosti,[5] i da ih to očišćava od njihovih grehova.[6]
Kumb Mela | |
---|---|
Zemlja | Indija |
Domeni | Religiozno hodočašće, rituali, društvene prakse i svečani događaji |
Kriterijumi | nema |
Reference | 01258 |
Regija | Azija i Pacifik |
Istorija natpisa | |
Natpis | 2017 (12. sednica) |
List | Predstavnik |
Održava se naizmenično između Alahabad (Prajagraj), Haridvar, Našik i Udžajin svake treće godine. |
Festival se tradicionalno pripisuje hinduističkom filozofu iz 8. veka Adi Šankari, kao deo njegovih napora da pokrene velike hinduističke skupove radi filozofskih rasprava i debata, zajedno sa hinduističkim manastirima širom indijskog potkontinenta.[7] Međutim, ne postoje istorijski književni dokazi da su se ova masovna hodočašća pre 19. veka zvala „Kumbha Mela”. Postoji dovoljno dokaza u istorijskim rukopisima[8] i natpisima[9] o godišnjem Magha Mela u hinduizmu - s periodičnim većim okupljanjima nakon 6 ili 12 godina - gde su se hodočasnici okupljali u ogromnom broju i gde je jedan od rituala uključivao i sveto potapanje u reku ili sveti rezervoar. Prema Kama Maklinu, društveno-politička dešavanja tokom kolonijalne ere i reakcija na orijentalizam doveli su do ponovnog brandiranja i mobilisanja drevne Magha Mele kao Kumb Mele modernog doba, naročito nakon Indijske pobune 1857. godine.[2]
Sedmice tokom kojih se festival odvija kruže, te se na svakom mestu odvija približno jednom u 12 godina[note 1] na bazi hinduističkog luni-solarnog kalendara i relativnih astroloških položaja Jupitera, Sunca i Meseca. Jaz između festivala Prajag i Haridvar iznosi oko 6 godina, i oba sadrže Maha (glavnu) i Ardha (polovičnu) Kumb Melu. Tačne godine - posebno za Kumb Mele kod Udžajina i Našika - bile su predmet spora u 20. veku. Festivali Našik i Udžajin proslavljani su iste godine ili sa jednom godinom razmaka,[11] obično oko 3 godine nakon Haridvar Kumb Mele.[12] U mnogim delovima Indije slični, ali manji festivali hodočašća i kupanja nazivaju se Maga Mela, Makar Mela ili slično. Na primer, u Tamil Nadu, Maga Mela sa obredom uranjanja u vodu je festival antike. Ovaj festival se održava u tanku Mahamaham (blizu reke Kaveri) svakih 12 godina u Kumbakonamu, privlači milione južnoindijskih hindusa i opisan je kao Tamilska Kumb Mela.[13][14] Ostala mesta gde se hodočašća kupanja i sajmovi Maga-Mela ili Makar-Mela nazivaju Kumb Mela uključuju Kurukšetra,[15][16] Sonipat,[17] i Panauti (Nepal).[18]
Kumb Mele imaju tri datuma tokom kojih učestvuje značajna većina hodočasnika, dok sam festival traje između jednog[19] i tri meseca oko ovih datuma.[20] Svaki festival privlači milione. Najveće je okupljanje Prajag Kumb Mela, a drugo po veličini u Haridvaru.[21] Prema Enciklopediji Britanika, 60 miliona hindusa okupilo se za Kumb Mela 2001. godine.[7] Festival je jedno od najvećih mirnih okupljanja u svetu, a smatra se „najvećom svetskom kongregacijom verskih hodočasnika”.[22] Ono je upisano u Uneskov reprezentativni spisak nematerijalne kulturne baštine čovečanstva.[23] Festival se odvija tokom više dana, pri čemu dan Amavasja privlači najveći broj posetilaca u jednom danu. Procenjuje se da je 30. februara 2013. Prajag Kumb Meli prisustvovalo 30 miliona osoba.[24][25]
Festival Kumb Mela uvršten je 2017. godine na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva.[26]