Ligandom kontrolisani jonski kanali
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ligandom kontrolisani jonski kanali (LGIC) su grupa transmembranskih jonskih kanala čije otvaranje omogućava jonima kao što su Na+, K+, Ca2+, ili Cl- da prođu kroz membranu u odgovoru na vezivanje hemijskog glasnika (i.e. liganda),[1] kao što je neurotransmiter.[2]
Transmembranski region neurotransmiterom kontrolisanog jonskog kanala | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||
Simbol | ? | ||||||||
Pfam | PF02932 | ||||||||
InterPro | IPR006029 | ||||||||
PROSITE | PDOC00209 | ||||||||
SCOP | 1cek | ||||||||
SUPERFAMILY | 1cek | ||||||||
TCDB | 1.A.9 | ||||||||
OPM superfamilija | 14 | ||||||||
OPM protein | 2bg9 | ||||||||
|
Ovi proteini se tipično sastoje od bar dva različita domena: transmembranski domen koji obuhvata jonsku poru, i ekstracelularni domen koji sadrži mesto vezivanja liganda (alosterno mesto vezivanja). Ova modularnost omogućava pristup 'podele i podčinjavanja' pri oređivanju strukture proteina (potem zasebne kristalizacije domena). Funkcija takvih receptora lociranih u sinapsama je pretvaranje hemijskog signala presinaptički oslobođenih neurotransmitera direktno i veoma brzo u postsinaptički električni signal. Mnogi LGIC su dodatno modulisani putem alosternih liganda, blokatora kanala, jona ili membranskog potencijala. LGIC se klasifikuju u tri superfamilije koje nisu evoluciono povezane: receptori s Cys-petljom, jonotropni glutamatni receptori i ATP kontrolisani kanali.
LGIC mogu da budu kontroliani putem metabotropnih receptora (koji koriste sekundarne glasnike), naponom kontrolisane jonske kanale (koji se otvaraju i zatvaraju u zavisnosti od membranskog potencijala), i istezanjem aktivirane jonske kanale (koji se otvaraju i zatvaraju u zavisnosti od mehaničke deformacije ćelijske memebrane).[2][3]