Istorija Gane
From Wikipedia, the free encyclopedia
Republika Gana je imenovana po srednjovekovnom zapadnoafričkom carstvu Gana.[1] Carstvo je postalo poznato u Evropi i Arabiji kao Gansko carstvo po tituli njegovog cara, gane. Smatra se da se carstvo raspalo nakon osvajanja Almoravidskog generala Abu Bakr ibn Umara iz 1076. godine. Redukovano kraljevstvo je nastavilo da postoji i nakon što je vladavina Almoravida okončana, a kraljevstvo je kasnije inkorporirano u potonja Sahelijska carstva, kao što je carstvo Mali nekoliko vekova kasnije. Geografski gledano, drevno carstvo Gane bilo je oko 800 km severno i zapadno od moderne države Gane, i kontrolisalo je teritorije u oblasti reke Senegal i istočno od reka Niger u modernim Senegalu, Mauritaniji i Maliju.
Poljoprivredna ekspanzija je obeležila period pre 500. godine za većinu centralne podsaharske Afrike. Zemljoradnja je počela najranije na južnim delovima Sahare, da bi na kraju nastala seoska naselja. Pred kraj klasične ere u Zapadnoj Africi su se formirala veća regionalna kraljevstva, od kojih je jedno bilo Carstvo Gana, severno od današnje nacije Gana. Pre njegovog pada početkom 10. veka, ašantski migranti su se preselili na jug i osnovali nekoliko nacionalnih država, uključujući prvo carstvo Bono, osnovano u 11. veku, po kojem je region Brong-Ahafo (Bono Ahafo) nazvan. Smatra se da su kasnije akanske etničke grupe poput Ašantskog carstva i države Fanta nastale u prvobitnom naselju Bono kod Bono Mansoa. Veliki deo oblasti bio je ujedinjen pod Ašantskim carstvom do 16. veka. Ašantska vlada je u početku delovala kao labava mreža, a na kraju kao centralizovano carstva sa naprednom, visoko specijalizovanom birokratijom usredsređenom na glavni grad ašantske etničke grupe Kumasi.