Infrazvuk
From Wikipedia, the free encyclopedia
Infrazvuk je zvuk duboke frekvencije koji ljudsko uho ne može osetiti, jer je od 0 do 20 . Izvor zvuka su vetroturbine i razne druge mašine poput automobila, aviona, vozova, itd. Prirodni izvori infrazvuka su oluje, vodopadi i turbulencije vetra. Zvuk postaje opasan po ljudsko zdravlje ukoliko deluje na čoveka konstantnom jačinom od 130 dB. Merenja na vetroelektranama su pokazala da ta vrednost nikada nije dosegnuta, a infrazvuk koji turbine proizvode ne predstavlja opasnost. Kod ljudi izloženih infrazvuku javlja se osećaj straha, nadnaravne jeze, potištenosti i teskobe, što bi moglo objasniti paranormalne pojave poput viđenja duhova.[1]