From Wikipedia, the free encyclopedia
Indo-Skiti (takođe zvani Indo-Sakas) bili su grupa nomadskih iranskih naroda koji su vodili poreklo od Saka i Skita koji su migrirali na jug u zapadne i severne delove južne Azije (Sogdijana, Baktrija, Arahozija, Gandara, Sind, Kašmir, Pundžab, Harajana, Utar Pradeš, Bihar, Radžastan, Gudžarat i Maharaštra) od sredine 2. veka pne do 4. veka.
Indo-skitsko kraljevstvo | |||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
око 150 pne–400 | |||||||||||||||||||
Teritorije (zeleno) i ekspanzije (žuto) Indo-skitskog kraljevstva u njegovom najvećem obimu. | |||||||||||||||||||
Prestonica |
| ||||||||||||||||||
Zajednički jezici | Skitski, grčki pali (karoštijsko pismo) sanskrit, prakrit (brahmansko pismo) verovatno aramejski | ||||||||||||||||||
Religija | |||||||||||||||||||
Vlada | Monarhija | ||||||||||||||||||
kralj | |||||||||||||||||||
• 85–60 pne | maues | ||||||||||||||||||
• 10 | Hajatrija | ||||||||||||||||||
Istorijska era | Antika | ||||||||||||||||||
• Uspostavljen | око 150 pne | ||||||||||||||||||
• Ukinut | 400 | ||||||||||||||||||
Površina | |||||||||||||||||||
20 proc.[2] | 2.600.000 km2 (1.000.000 sq mi) | ||||||||||||||||||
|
Istorija Južne Azije Istorija Indije | |||||
---|---|---|---|---|---|
Kameno doba | 70.000–7000. p. n. e. | ||||
Kultura Mergar | 7000–3300. p. n. e. | ||||
Civilizacija doline Inda | 3300.
–1700. p. n. e. | ||||
Kasna Harapa kultura | 1700–1300. p. n. e. | ||||
Vedska civilizacija | 1500–500. p. n. e. | ||||
· Kraljevstva antičke Indije | · 1200–700. p. n. e. | ||||
Mahadžanapadi | 700–300. p. n. e. | ||||
Carstvo Magada | 684–26. p. n. e. | ||||
· Maurijsko carstvo | · 321–184. p. n. e. | ||||
Srednja kraljevstva Indije | 230. p. n. e.–1279. n. e. | ||||
· Satavahana carstvo | · 230. p. n. e.–199. n. e. | ||||
· Kušansko carstvo | · 60–240. | ||||
· Gupta carstvo | · 240–550. | ||||
· Čola carstvo | · 848–1279. | ||||
Islamski sultanati u Indiji | 1210–1596. | ||||
· Delhijski sultanat | · 1206–1526. | ||||
· Dekanski sultanati | · 1490–1596. | ||||
Hojsala carstvo | 1040–1346. | ||||
Vidžajanagarsko carstvo | 1336–1565. | ||||
Mogulsko carstvo | 1526–1707. | ||||
Marata carstvo | 1674–1818. | ||||
Kolonijalna Indija | 1757–1947. | ||||
Podela Indije | 1947– | ||||
Istorije država Republika Indija · Pakistan · Bangladeš Šri Lanka · Nepal · Butan · Maldivi | |||||
Regionalne istorije Pendžab · Južna Indija · Tamil Nadu · Bengal · Asam Pakistanski regioni · Sind · Tibet |
Prvi kralj Saka u Južnoj Aziji bio je Majes/Moga (1. vek pne) koji je uspostavio vlast Saka u Gandari i dolini Inda. Indo-Skiti su proširili svoju nadmoć nad severozapadnom Indijom, pokoriviši Indo-Grke i druga lokalna kraljevstva. Indo-Skiti su bili potčinjeni Kušanskom carstvu, bilo Kudžula Kadfize ili Kaniška.[3] Ipak, Sake su nastavili da vladaju kao satrapijama,[4] formirajući Severne i Zapadne Satrape. Moć vladara Sake počela je da opada u II veku pne nakon što su Indo-Skiti bili poraženi od satavahanskog cara Gautamiputra Satakarnija.[5][6] Indo-skitska vladavina na severzoapadu Indijskog potkontinenta prestala je kad je poslednji Zapadni Satrap Rudrasimha poražen od Guptijskog cara Čandragupte 395. godine.[7][8]
Invazija severnih regiona Indijskog potkontinenta od strane skitskih plemena iz centralne Azije, koja se često naziva i indo-skitskom invazijom, igrala je značajnu ulogu u istoriji Indijskog potkontinenta kao i okolnih zemalja. Zapravo, indo-skitski rat samo je jedno poglavlje u događajima koje je pokrenula nomadsko begstvo centralnoazijaca od sukoba sa plemenima kao što je Sjungnu u veku pne, što je imalo trajne efekte na Baktriju, Kabul i Indijski potkontinent, kao i daleki Rim na zapadu, i bliže na zapadu u Partiji.
Drevni rimski istoričari, uključujući Arijana[9] i Klaudija Ptolomeja, pomenuli su da su drevne Sake ('Sakaj') bili nomadski narod.[10] Italo Ronka u svojoj detaljnoj studiji Ptolomejevog poglavlja navodi: „Zemlja Saka pripada nomadima, oni nemaju gradove, već žive u šumama i pećinama”.[11]
Smatra se da su preci Indo-Skita bila sakaska (skitska) plemena.
„Jedna grupa naroda koji su govorili indoevropske jezike koja se rano pojavila na sceni Sinkjanga je Saka (). Saka je opštiji naziv nego ime za specifičnu državu ili etničku grupu; plemena Saka bila su deo kulturnog kontinuiteta ranih nomada širom Sibira i srednjoeurazijskih stepskih zemalja od Sinkjanga do Crnog mora. Poput Skita koje Herodot opisuje u četvrtoj knjizi svoje Istorije (Saka je iranska reč ekvivalentna grčkoj Skiti, a mnogi naučnici ih zajedno nazivaju Saka-Skitima), Sake su bili konjsko nomadski narod koji je govorio iranski jezik i koristio bojna kola u bitkama. Oni su žrtvovali konje i sahranjivali svoje mrtve u humkama zvanim kurgani”.[12]
Prema mitovima o njihovom sopstvenom poreklu, oni tvrde da potiču iz Kuštan Maurija, prognanog sina indijskog cara Ašokavardana Maurija koji je osnovao Kraljevinu Hotan u slivu Tarima.[13]
U veku pne, novi nomadski pokret započeo je među centralnoazijskim plemenima, proizvodeći trajne efekte na istoriju Rima u Evropi, Partije u Zapadnoj Aziji, i Baktrije, Kabula i Indije na istoku u Južnoj Aziji. Zabeleženo je u analima dinastije Han i drugim kineskim zapisima, da je ovo veliko plemensko kretanje započelo je nakon što su pleme Juedži porazili Sjungnui. Bežeći ka zapadu nakon svg poraza i stvarajući domino efekat dok su raseljavali druga centralnoazijska plemena na svom putu.[14]
Prema ovim drevnim izvorima, Modu Šanju iz mongolskog plemena Sjungnu napao je Juedži (verovatno u kontekstu Toharaca koji su živeli u oblasti sliva istočnog Tarima) i proterali ih iz njihove domovine između Ćiljen šana i Dunhuanga oko 175 pne.[15] Ostavljajući za sobom ostatke svoje populacije, najveći deo stanovništva preselio se na zapad, u područje reke Ili. Tamo su oni raselili Sakase, koji su migrirali na jug u Ferganu i Sogdijanu. Prema kineskim istorijskim hronikima (koji zovu Sake, „Saj” 塞): „[Juedži] su napali sajskog kralja koji se preselio na značajnu udaljenost prema jugu, a Juedži su tada zauzeli njegove zemlje.”[16][17]
Nešto posle 155 godine pne, Juedži su ponovo porazili savez Vusuna i Sjungnua, i bili su primorani da se presele na jug, ponovo raseljavajući Skite, koji su migrirali na jug prema Baktriji i sadašnjem Avganistanu, a jugozapadno bliže Partiji.
Tadeuš Sulimirski napominje da su Sake napali i delove Severne Indije.[18] Vir Radžendra Riši, indijski lingvista,[19] utvrdio je jezičke srodnosti između indijskih i centralnoazijskih jezika, što dodatno daje kredibilnost mogućnosti istorijskog uticaja Saka u Severnoj Indiji.[18][20]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.