![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/40/Sun_dogs_and_halo_%252824104827192%2529.jpg/640px-Sun_dogs_and_halo_%252824104827192%2529.jpg&w=640&q=50)
Halo (optika atmosfere)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Halo (lat. , akuzativ od < grč. ἅλως[1]: gumno, okruglo mesto) je optička pojava u Zemljinoj atmosferi (optika atmosfere) kada se Sunce ili Mesec naziru kroz tanak sloj oblaka s kristalima leda. Najpoznatiji je krug oko Sunca ili Meseca (potpuni ili njegov deo) prečnika 22° (22° halo ili mali halo) koji je na unutarnjoj strani crvenkaste, a na spoljnoj strani plavkaste boje; mnogo ređi je halo veličine 46° (46° halo ili veliki halo).
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/40/Sun_dogs_and_halo_%2824104827192%29.jpg/640px-Sun_dogs_and_halo_%2824104827192%29.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/96/Sun_dog_at_Stonehenge.jpg/640px-Sun_dog_at_Stonehenge.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/eb/Bretagne_Finistere_Plouhinec_05002.jpg/640px-Bretagne_Finistere_Plouhinec_05002.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1f/Halo_1.pdf/page1-640px-Halo_1.pdf.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/14/Halo_2.pdf/page1-640px-Halo_2.pdf.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9b/Halo_3.pdf/page1-640px-Halo_3.pdf.jpg)
U istu grupu optičkih pojava spadaju i:
- lažna Sunca, parheliji ili pasunca, belkaste mrlje na delu kruga sa obe strana ili samo s jedne strane Sunca ili Meseca, a na istom nagibu kao izvor svetlosti,
- tangentni lukovi (belkaste su boje i dodiruju krug haloa na gornjem vrhu),
- Sunčev stubovi (pojavljuju se iznad Sunca direktno pre njegova izlaska ili nakon zalaska) i drugo,
- cirkumzenitalni luk je optička pojava vrlo slična dugi i to je vrlo bledi luk okrenut krajevima prema gore (izokrenuta duga),
- cirkumhorizontalni luk može se videti kada visoko na nebu lebde sitni kristalići leda u obliku šestougaonih pločica,
- parhelijski krug se katkada može zapaziti uz halo u obliku prstena s ugaonim poluprečnikom od 22° (22° halo), ako je oblačni pokrov cirostratusa homogen, koji okružuje nebo paralelno s obzorom (horizontom), a prolazi kroz Sunce i parhelije (lažna Sunca),
- protusunce ili antihelij je retka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu, na suprotnoj strani od Sunca,
- parantihelij je retka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu i 60° od protivsunca na strani (ustvari parantihelij se nalazi u vodoravnoj ravnini 120° od položaja Sunca pa se može nazvati i 120° lažno Sunce),
- Parijev luk je retka optička pojava koja se pojavljuje na na gornjoj strani 22° haloa, zajedno s gornjim tangencijalnim lukovima (iznad njih),
- supralateralni luk se pojavljuje na gornjoj strani 22° haloa, oko dvostruke duljine kruga, a stvara bledu traku duginih boja u širokom pojasu iznad Sunca,
- opisani halo se pojavljuje kad je Sunce više od 30° iznad obzora, a kad je Sunce niže od 30° iznad obzora, tangencijalni lukovi se pružaju uvis u obliku slova V.
Sve te pojave nastaju lomom zraka svetlosti na kristalićima leda pa se pojavljuju delomično spektralne boje ili nastaju refleksijom (odbijanjem) svetlosnih zraka na površinama kristala leda uz pojavu beličaste boje ili pak nastaju zajedničkim delovanjem oba procesa.[2]