![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/19/Fish_stuffed_with_Thai_herbs.jpg/640px-Fish_stuffed_with_Thai_herbs.jpg&w=640&q=50)
Riba kao hrana
храна коју конзумирају многе врста, укључујући и људе / From Wikipedia, the free encyclopedia
Mnoge vrste ribe se konzumiraju kao hrana u virtualno svim regionima širom sveta. Riba je bila važan izvro proteina i drugih nutrijenata za ljude tokom istorije.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/19/Fish_stuffed_with_Thai_herbs.jpg/640px-Fish_stuffed_with_Thai_herbs.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cf/Festival_%22Carp_Days%22_in_Plavnica%2C_Montenegro_04.jpg/640px-Festival_%22Carp_Days%22_in_Plavnica%2C_Montenegro_04.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/dd/Festival_%22Carp_Days%22_in_Plavnica%2C_Montenegro_07.jpg/640px-Festival_%22Carp_Days%22_in_Plavnica%2C_Montenegro_07.jpg)
U kulinarskom i ribarskom kontekstu, riba može obuhvatati školjke, kao što su mekušaca, rakove i bodljokošce. U mnogim jezicima se ne pravi razlika između ribe kao životinje i hrane pripremljene od nje, kao što je to slučaj sa svinjom vs. svinjetina ili krava vs. govedina.[1] Neki jezici to čine, kao u španskom vs. . Savremena engleska reč za ribu dolazi od staroengreske reči fisc (množina: fiscas) koja se izgovarala kao i danas. Engleski takođe ima izraz morski plodovi koji obuhvata ribu koja se nalazi u morima i okeanima kao i drugi morski život koji se koristi kao hrana.
Od 1961. godine, prosečni godišnji porast globalne potrošnje ribe kao hrane (3,2 procenta) nadmašio je rast populacije (1,6 procenata) i premašio potrošnju mesa svih kopnenih životinja, kombinovanih (2,8 procenata) i pojedinačno (govedina, ovčetina, svinjetina i drugo), osim živine (4,9 procenata). Po stanovniku, potrošnja ribe u hrani porasla je sa 9,0 kg 1961. na 20,2 kg u 2015. godini, prosečnom stopom od oko 1,5 procenata godišnje.[2] Širenje potrošnje je podstaknuto ne samo povećanom proizvodnjom, već i kombinacijom mnogih drugih faktora, uključujući smanjeno rasipanje, bolje iskorišćenje, poboljšane kanale distribucije i sve veću potražnju, povezano sa rastom stanovništva, rastom prihoda i urbanizacijom.[2]
Evropa, Japan i Sjedinjene Američke Države zajedno su činile 47 procenata ukupne svetske potrošnje riblje hrane u 1961. godini, ali samo oko 20 procenata u 2015. godini. Od ukupno 149 miliona tona u 2015. godini, Azija je potrošila više od dve trećine (106 miliona tona sa 24,0 kg po glavi stanovnika).[2] Okeanija i Afrika su konzumirale najmanji udeo. Ovaj pomak rezultat je strukturalnih promena u sektoru, posebno rastuće uloge azijskih zemalja u proizvodnji ribe, kao i značajnog jaza između stopa ekonomskog rasta zrelijih svetskih tržišta i onih u razvoju, posebno u Aziji.[2]