Emanuel Svedenborg
From Wikipedia, the free encyclopedia
Emanuel Svedenborg (šved. ;[1] Stokholm, 29. januar 1688 — 29. mart 1772)[2] je bio švedski filozof, pronalazač i mistik.[3] Odgajan je u luteranskom duhu najviše zahvaljujući ocu, luteranskom biskupu Svedbergu, koji posle dobijanja plemićke titule, shodno običajima, menja svoje ime u Svedenborg. Mladi Emanuel počinje kao sveštenik ali ubrzo ispoljava veliki interes za nauke. Bavio se mineralogijom, anatomijom, astronomijom, matematikom, pa čak i stolarstvom izradom muzičkih instrumenata, lingvistikom. Imao je istaknutu karijeru kao pronalazač i naučnik. U 56 godini života je ušao je u duhovnu fazu svog života, u kojoj je doživeo vizije duhovnog sveta i tvrdio da je razgovarao direktno sa anđelima, đavolima i duhovima posećujući i raj i pakao. Tvrdio je da je upućen od strane Boga, Gospoda Isusa Hrista da svetu otkrije doktrine Isusovog drugog dolaska. Postao je najpoznatiji po knjizi o zagrobnom životu, Raj i pakao (1758).[4][5]
Emanuel Svedenborg | |
---|---|
Datum rođenja | (1688-01-29)29. januar 1688. |
Mesto rođenja | Stokholm, Švedsko carstvo |
Datum smrti | 29. mart 1772.(1772-03-29) (84 god.) |
Mesto smrti | London, Velika Britanija |
Obrazovanje | Univerzitet u Upsali |
Svedenborg je imao plodnu karijeru kao pronalazač i naučnik. Godine 1741, sa 53 godine, ušao je u duhovnu fazu u kojoj je počeo da doživljava snove i vizije, posebno na Uskršnji vikend, 6. aprila 1744.[6][7] Njegovo iskustvo kulminiralo je „duhovnim buđenjem” u kojem je dobio otkriće da ga je Isus Hrist imenovao da napiše Nebesku doktrinu za reformu hrišćanstva.[8] Prema Nebeskoj doktrini, Gospod je otvorio Svedenborgove duhovne oči kako bi od tada nadalje mogao slobodno da posećuje raj i pakao kako bi razgovarao sa anđelima, demonima i drugim duhovima, i Poslednji sud se već dogodio godinu dana pre objavljivanja dela (u vezi sa novim Jerusalimom i njegovom nebeskom doktrinom), 1757. godine.[9]
Tokom poslednjih 28 godina svog života, Svedenborg je napisao 18 objavljenih teoloških dela - i još nekoliko koja su ostali neobjavljeni. Sebe je nazvao „Slugom Gospoda Isusa Hrista“ u Istinskoj hrišćanskoj religiji,[10] koju je sam objavio.[11] Neki sledbenici Nebeske doktrine veruju da su od njegovih teoloških dela samo ona koja je objavio sam Svedenborg potpuno božanski nadahnuta.[12] Drugi su smatrali sva teološka dela Svedenborga jednako nadahnutima, rekavši na primer da činjenica da neka dela „nisu napisana u konačnoj uređenoj formi za objavljivanje ne čini ni jednu izjavu manje verodostojnom od izjava u bilo kojem drugom delu”.[13] Nova crkva, novi verski pokret koji je prvobitno osnovan 1787. godine i koji se sastoji od nekoliko istorijski povezanih hrišćanskih denominacija, poštuje Svedborgove spise kao otkrivenje.[14][15]