![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a2/Immanuel_Kant_portrait_c1790.jpg/640px-Immanuel_Kant_portrait_c1790.jpg&w=640&q=50)
Deontološka etika
класа етичке теорије / From Wikipedia, the free encyclopedia
Deontološka etika ili deontologija (od grčkog δέον, , „obaveza, dužnost”[1]) grana je moralne filozofije koja već po svojoj etimologiji upućuje na dužnost kao osnovnu referencu u donošenju odgovarajućih odluka.[2] Etika je, podsetimo se, filozofska disciplina koja se bavi moralnim fenomenima, a ovi se tiču ljudskih postupaka i ponašanja koji na neki način asociraju sa pojmovima dobrog i ispravnog.[3] Ime etika dolazi iz helenske, a moral iz latinske tradicije, i imaju slično značenje, ali se obično koriste tako da prvi pojam dobija teorijsku, a drugi praktičnu konotaciju. Moralno delovanje koje može biti predmet etičke procene treba da izvire iz područija slobode, svesnih izbora koji vode određenim ishodima. Stanovište bi bilo pojednostavljeno ako bi prethodno bilo određeno šta je dobro i ispravno, međutim to nije tako. Svi ovi pojmovi imaju svoj unutrašnji život i istorijski razvoj, podložni su kontekstualnim promenama. Kriterije moralne procene različito formulišu etičke teorije, u zavisnosti od toga koji od bitnih momenata ljudskog postupanje je favorizovan. Ponekad su akcentovane namere i motivi, nekad konsekvence i rezultati delovanja (Bentam i Mil), a neretko i sam delatnik. U tom smislu razlikuje se deontologiju, utilitarizam i tzv. etiku vrline (Aristotel).
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a2/Immanuel_Kant_portrait_c1790.jpg/640px-Immanuel_Kant_portrait_c1790.jpg)
Deontološka etika se ponekad opisuje kao dužnosna, obligatorna ili na pravilima zasnovana etika, jer pravila „vezuju osobu za njene obaveze”.[3] Deontologija se često upoređuje sa konsekvencijalizmom,[4] etikom vrline, i pragmatičnom etikom. U ovoj terminologiji, akcija je važnija od posledica. To je etički okvir koji zavisi od unapred definisanog seta pravila i smernica za valjano funkcionisanje sistema u datom okruženju. Dentologija se jednostavno zasniva na kontrolnoj listi koja sadrži izvesna pravila koja treba poštovati prilikom obavljanja određenog zadatka. Prema ovom okviru, rad se smatra vrlim samo ako je u saglasnosti sa kontrolnim spiskom. Ovu proceduru je veoma jednostavno razumeti i primeniti. Ona zahteva minimalni utrošak vremena na odlučivanje između ispravnog i pogrešnog. Međutim, ovom jednostavnošću se ignorišu posledice donesenih odluka.
Termin deontološki je prvobitno korišten za opisivanje specijalizovane definicije prema Brodu, kako je to opisano u njegovoj knjizi iz 1930. godine, Pet tipova etičke teorije[5] Starije upotrebe termina idu unazad do Džeremija Bentama, koji ga je skovao pre 1816. godine kao sinonim za dikastičnu ili cenzorsku etiku (i.e. etiku baziranu na mišljenima).[6] Generalniji smisao reči se zadržao u francuskom jeziku, posebno u terminu (etički kod), u kontekstu profesionalne etike. U zavisnosti od razmatranog sistema dentološke etike, moralna obligacija može proizaći iz spoljašnjih ili unutrašnjih izvora, kao što je set podrazumevanih pravila sveta (etički naturalizam), religiozni zakon, ili set ličnih ili kulturnih vrednosti (svaki od kojih može da bude u konfliktu sa ličnim željama).