Škola srednjeg puta
From Wikipedia, the free encyclopedia
Škola srednjeg puta [1] (sansk. माघ्यमक Madhyamaka madjamaka) takođe poznata kao škola praznine [1] (sansk. माघ्यमक Śūnyavāda šunjavada) je bila jedna od dve glavne filozofske škola mahajana budizma. Utemeljio ju je indijski filozof Nagarđuna u 2. veku.
Prema školi srednjeg puta, i subjekat i objekat su svesti nestvarni, odnosno čitava stvarnost je praznina (šunjata). Ona je proglašavala ništavnost svih empirijskih pojmova koje zastupa teravada (kao darma ili pet gomila bića). Zboga naglašavanja "ničega" (šunja) ova škola je poznata kao šunjavada.[2]
Nasuprot nje je stajala škola svesti, druga glavna škola mahajane koja je zastupala idealizam spoznajne svesti.
Oko 450. godine, Škola srednjeg puta se podelila na prasamgiku, granu koja je zadržala samo negativno učenje Nagarđune, i na svatantriku, granu koja je zadržala samo afirmativno učenje.[3]
Škola srednjeg puta se raširila u Kinu, gde je prihvaćena pod nazivom K'ung tsung i igrala je važnu ulogu u razvoju čana i kineskog budizma.[4][5] Takođe se proširila i u Japan.