Django Unchained je američki epski vestern iz 2012. godine kojeg je napisao i režirao Quentin Tarantino. U filmu su glavne uloge ostvarili Jamie Foxx, Christoph Waltz, Leonardo DiCaprio, Kerry Washington i Samuel L. Jackson, a u kinima u Sjevernoj Americi film se započeo prikazivati 25. prosinca 2012. godine.[5][6]
| Django Unchained | |
|---|---|
 Kino-poster | |
| Režija | Quentin Tarantino |
| Producent | Stacey Sher Reginald Hudlin Pilar Savone |
| Scenario | Quentin Tarantino |
| Uloge | Jamie Foxx Christoph Waltz Leonardo DiCaprio Kerry Washington Samuel L. Jackson Walton Goggins Dennis Christopher James Remar Michael Parks Don Johnson |
| Muzika | Elayna Boynton |
| Fotografija | Robert Richardson |
| Montaža | Fred Raskin |
| Studio | A Band Apart |
| Distribucija | The Weinstein Company (SAD) Columbia Pictures (međunarodna) |
| Datum(i) premijere | 25. 12. 2012 (SAD)
|
| Trajanje | 165 min.[1][2][3] |
| Zemlja |  Sjedinjene Države |
| Jezik | engleski njemački |
| Budžet | 100 mil. $[4] |
| Bruto prihod | 380.448.000 $[4] |
Radnjom smješten u vrijeme nedugo prije početka Američkog građanskog rata na dubokom Jugu i starom Zapadu, film prati oslobođenog roba (Foxx) koji skupa s lovcem na glave (Waltz) kreće u misiju spašavanja svoje supruge (Washington) od okrutnog i karizmatičnog vlasnika plantaže (DiCaprio). Film je pobrao hvalospjeve kritičara te je osvojio dva Oscara - za najboljeg sporednog glumca (Waltz) i i najbolji originalni scenarij (Tarantino) od njih pet. Također je osvojio i dvije nagrade Zlatni globus u kategorijama najboljeg sporednog glumca (Waltz) i najboljeg scenarija (Tarantino).
Naslov filma je parafraza talijanskog "špageti-vesterna" Django Sergija Corbuccija iz 1966., a glavni glumac u tom filmu, Franco Nero, imao mali cameo nastup u ovom filmu. U Hrvatskoj je prikazan pod naslovom Odbjegli Django, a u Srbiji pod naslovom Đangova osveta.
Glumačka postava
- Jamie Foxx kao Django Freeman[7][8]
- Christoph Waltz kao Dr. King Schultz
- Leonardo DiCaprio kao Calvin J. Candie[8]
- Kerry Washington kao Broomhilda Von Shaft[9][10]
- Samuel L. Jackson kao Stephen[11]
- Walton Goggins kao Billy Crash
- Dennis Christopher kao Leonide Moguy[12]
- James Remar kao Ace Speck/Butch Pooch[13][14][15]
- David Steen kao gdin Stonecipher
- Dana Michelle Gourrier kao Cora
- Nichole Galicia kao Sheba
- Laura Cayouette kao Lara Lee Candie-Fitzwilly
- Ato Essandoh kao D'Artagnan
- Sammi Rotibi kao Rodney
- Clay Donahue Fontenot
- Escalante Lundy kao Veliki Fred
- Miriam F. Glover kao Betina
- Don Johnson kao Spencer 'Big Daddy' Bennett[16]
- Franco Nero[17]
Kritike
Kritike su većinom bile pozitivne. Arsen Oremović je Odbjeglom Djangu dao 4,5 od 5 zvijezdica: "Koristeći kao predložak slavni špageti-vestern s Francom Nerom iz 1966., Tarantino je snimio puno više od prerade: napravio je potpuno nov film koristeći elemente originalnog žanra i drugih eksploatacijskih filmova - ekstremne zumove iz karate filmova, prenaglašena krvoprolića iz horora... Tarantino vlada kamerom kao što ekshibicijski košarkaši barataju loptom, a kao scenarist izrazito je pedantan, piše odlične dijaloge, zna graditi atmosferu i puniti priču neočekivanim obratima. Ako je nešto problem, onda kod Tarantina to nije manjak nečega, nego višak svega."[18]
Roger Ebert je filmu dao četiri od četiri zvijezdice i zapisao: "Film nudi jednu senzacionalnu sekvencu nakon druge, sve smještene oko te dvojice intrigantnih likova koji se čine suprotnima ali dijele pragmatične, financijske i osobne interese."[19] Peter Bradshaw, kritičar Guardiana, je dao pet zvijezdica i napisao: "Mogu samo reći da Django isporučuje, u potpunosti, taj čudan narkotični i delirijski užitak koji Tarantino još uvijek zna prenijeti na veliko platno, nešto što ima veze sa manipulacijom površina. Jednako je grešan i ukusan kao zabranjena cigareta."[20]
Filmaš Michael Moore također je hvalio Djanga, zaključivši da je to "jedna od najboljih filmskih satira ikada. Rijetki američki film o ropstvu i porijeklu naše bolesne, rasističke povijesti. "[21]
S druge strane, bilo je i manje oduševljenih recenzija. Dan Jardin je primjerice uočio da je film dosta problematičan: "Doista, imao sam dojam kao da priča jaše na lažnom zamahu puno ranije od zadnje trećine, koja je stvarno predugačka, usput budi rečeno. Da sam velikodušan, rekao bi da sam bio zaintrigiran sve do trenutka dok likovi Lea i Waltza uzmu svaki svoj metak. Ali da budem iskren, prava energija koncepta o emancipaciji-u-obliku-osvete je već potrošena dobrano prije nego se Leo uopće pojavi, a da ne govorim o spravi u priči u kojoj protagonist spašava suprugu...Film mi se svidio dovoljno da poželim da je bio bolji."[22]
Pišući za New Yorker, Anthony Lane je priznao da je tijekom kino projekcije bio "uznemiren kada su se oni [Tarantinovi obožavatelji] trijumfalno smijali kada je Djangova puška otpuhala bijelu ženu."[23]
Cameron Meier je dao samo dvije od pet zvijezdica: "Tarantinova ljubav za nasilje jasno prelazi razinu stilističkog divljenja i prelazi u područje fetiša. U njegovim ranijim radovima, kao što su Reservoir Dogs i Pulp Fiction, nasilje, iako katkad proizvoljno, je služilo svrsi. No u Djangu je samo glupo preko svake mjere, kao što je povremeno bilo u Kill Bill filmovima...Uvijek sam se pitao hoće li Tarantino napokon odrasti. Ali nakon što sam vidio njegov zadnji spektakularni, krvavi nered od filma, iskreno, više me nije briga."[24]
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
