From Wikipedia, the free encyclopedia
Z je alžirsko-francuski politički triler iz 1969. godine kojeg je režirao Costa-Gavras. Scenarij su zajednički napisali Gavras i Jorge Semprún, a bio je temeljen na istoimenom romanu Vassilisa Vassilikosa. Film prezentira fiktivnu verziju događaja vezanih uz atentat na grčkog demokratskog političara Grigorisa Lambrakisa 1963. godine. Svojim satiričnim pogledom na grčku politiku, kao i crnim humorom te depresivnim završetkom, film vjerno prikazuje društveno-političku situaciju oko grčke vojne hunte tokom njezinih početaka.
| Z | |
|---|---|
 | |
| Žanr | triler |
| Režija | Costa-Gavras |
| Produkcija | Jacques Perrin Ahmed Rachedi |
| Scenario | Costa-Gavras i Jorge Semprún prema romanu Vassilisa Vassilikosa |
| Uloge | Jean-Louis Trintignant Yves Montand Irene Papas Jacques Perrin |
| Muzika | Mikis Theodorakis |
| Premijera | 26. veljače 1969. |
| Jezik | francuski jezik |
| Trajanje | 127 minuta[1] |
| Država |  Alžir Francuska |
| Kompanija | |
| Distributer | Valoria Films |
| Zarada | $14,300,000[2] |
| Tehnička ekipa | |
| Fotografija | Raoul Coutard |
| Montaža | Françoise Bonnot |
| Z na Internet Movie Database | |
Glavnu ulogu u filmu igra Jean-Louis Trintignant, koji tumači lik suca istrage (temeljenog na Christosu Sartzetakisu). U filmu se pojavljuju i međunarodne zvijezde Yves Montand i Irene Papas, međutim pojavljuju se u malom broju scena, a Papasova čak ima i jako malo teksta. Jacques Perrin, koji je ujedno bio i jedan od producenata, igra važnu ulogu fotoreportera. Naslov filma referira na popularni grčki protestni slogan "Ζει", koji znači "On je živ!", a odnosio se na Lambrakisa.
S ukupno 3,952,913 prodanih ulaznica u Francuskoj, Z je bio četvrti najuspješniji francuski film te godine.[3] Uz to, bio je i dvanaesti najuspješniji film na američkim blagajnama. Uz izvrsne reakcije kritičara, film je dobio i niz nagrada, a ostao je zapamćen kao prvi film u historiji koji je bio nominiran i za Oscar za najbolji film i za Oscar za najbolji strani film.
Film započinje završnim trenucima prilično dosadnog državnog sastanka i zaključcima o agrikulturnoj politici, nakon čega zapovjednik sigurnosnih službi (Pierre Dux) desničarske vlade u kojoj dominira vojska održi govor u kojem opisuje vladin plan za borbu protiv lijevih pokreta, koristeći izraze poput "plijesan uma", "infiltracija 'izama'" ili "sunčeve pjege".
Radnja se prebacuje na pripreme za okupljanje opozicije na kojem bi pacifistički senator (Yves Montand) trebao održati govor o nuklearnom razoružanju. Iz svega je očigledno kako je vlada na različite načine pokušala saboritari održavanje govora. Na koncu su organizatori morali preseliti u osjetno manju dvoranu, a uz to su se pojavili i brojni logistički problemi. Tokom dolaska u dvoranu, senator dobiva udarac od strane antikomunističkih nasilnika, ali svejedno održi inspirativan govor, koji se preko razglasa mogao čuti i na ulicama. Nakon govora, senator i njegova pratnja prelaze ulicu, usred koje se pojavi kamionet koji krene prema njemu. Iako se senator odmakne, čovjek koji se skriva u prikolici kamioneta vadi palicu i udara ga po glavi, nakon čega ovaj pada na koljena i biva odvezen u bolnicu. Ubrzo se ispostavi kako je udarac bio fatalan, međutim cjelokupni napad ostaje izrazito sumnjiv. Otvorena je službena istraga, tokom koje vlada čini sve kako bi zataškala slučaj i prikazala ga kao ubojstvo iz nehaja od strane pijanog vozača.
Međutim, vlada ne drži bolnicu pod svojom kontrolom pa dođe do situacije da službena obdukcija demantira vladine teze; ispostavi se kako je senator ubijen. Sudac istrage (Jean-Louis Trintignant), uz pomoć mladog novinara (Jacques Perrin), provodi istragu i uspijeva doći do dovoljno dokaza da optuži ne samo dvojicu desničara koji su ubili senatora, već i visokopozicionirane časnike vojne policije zbog njihove upletenosti. Glavna radnja filma zaključena je scenom u kojoj jedan od senatorovih pomoćnika odlazi do njegove udovice (Irene Papas) kako bi joj prenio dobre vjesti, međutim ona samo zabrinuto gleda, ne vjerujući da će stvari ići na bolje.
Epilog, kojeg priča novinar, a kasnije ženski glas, otkriva daljnji razvoj događaja. Umjesto sretnog ishoda, situacija je krenula u sasvim drugom smjeru - sudac istrage je misteriozno i iznenadno uklonjen sa slučaja, nekoliko ključnih svjedoka je umrlo pod sumnjivim okolnostima, ubojice su dobile relativno blage kazne, časnici vojne policije administrativne sankcije, senatorovi suradnici su ili umrli ili su bili deportirani, a novinar je zatvoren zbog otkrivanja službenih dokumenata. Desna vlada je usred javnog nezadovoljstva dala ostavku, ali prije novih izbora, vojska je izvela puč i preuzela vlast u državi. Vojna hunta je zabranila mnoge aspekte moderne umjetnosti i popularne kulture, poput glazbenika ili avangardnih pisaca, ali i modernu matematiku, klasične i moderne filozofe te parolu "Z", koja se odnosila na senatora, a značila je - "On je živ!".
|
|
| Z | |
|---|---|
 | |
| Soundtrack — Mikis Theodorakis | |
| Datum izdanja | 1969. |
| Žanr | soundtrack |
| Trajanje | 25:24 |
| Izdavač | CBS Records International |
Glazbu za film napisao je poznati grčki kompozitor Mikis Theodorakis, a ona je, kao i film, bila veliki hit. Iako je vojna hunta stavila Theodorakisa u kućni pritvor, uspio je dati Gavrasu svoje dopuštenje da koristi već postojeće kompozicije za film. Popis kompozicija je sljedeći:
Svu glazbu napisao Mikis Theodorakis.
| Br. | Naslov | Bilješke | Trajanje | |
|---|---|---|---|---|
| 1. | "O Andonis (Glavna tema)" | 2:04 | ||
| 2. | "To Yelasto Pedi" | 1:34 | ||
| 3. | "La Course de Manuel" | 2:12 | ||
| 4. | "To Palikari Echi Kaimo" | Maria Farandouri (vokal) | 2:08 | |
| 5. | "Café Rock" | 1:32 | ||
| 6. | "Arrivée d'Hélène" | 1:28 | ||
| 7. | "Batucada" | 1:52 | ||
| 8. | "To Yelasto Pedi (Bouzouki Version)" | 1:10 | ||
| 9. | "Idep Otsaley Ot" | 1:39 | ||
| 10. | "Pios Den Mila Yia Ti Lambri" | 3:12 | ||
| 11. | "Finale (To Yelasto Pedi)" | 2:49 | ||
| 12. | "To Palikari Echi Kaimo" | Mikis Theodorakis (vokal) | 1:59 | |
| 13. | "Safti Gitonia" | Mikis Theodorakis (vokal) | 1:45 | |
Ukupno trajanje: |
25:24 | |||
Film također koristi i kompoziciju Psyché Rock koju je komponirao Pierre Henry, međutim isti je nepotpisan. Službeni soundtrack za film ne sadrži Henryjevu kompoziciju, koju je zamijenila Theodorakisova kompozicija Café Rock.
U matičnoj Francuskoj, prodano je ukupno 3,952,913 karata za film, čime je Z postao četvrti najuspješniji film u zemlji te godine. U sjevernoameričkim kinima, film je tokom 1970. godine zaradio $6,750,000.[4] Ukupna zarada filma iznosila je oko $14,300,000.
U vrijeme izdanja, Roger Ebert, tada kritičar za Chicago Sun-Times, proglasio je Z najboljim filmom 1969. godine i pohvalio scenarij te poruku filma, napisavši: "[Z] je film našeg vremena. On govori o tome kako su čak i moralne pobjede korumpirane. Natjerat će vas na plač i izazvat će bijes u vama. Rasporit će vam utrobe... Kada je vojna hunta 1967. izvela puč, desničarski generali i šef policije su oslobođeni svih optužbi i 'rehabilitirani'. Oni koji su bili zaslužni za otkrivanje atentata sada su postali politički kriminalci. Sve ovo izgleda kao serija političkih događaja, ali mladi režiser Costa-Gavras ih je ispričao na način koji je gotovo nepodnošljivo uzbudljiv. Z je istovremeno i politički krik bijesa i briljantno napeti triler. Čak i završava potjerom; ne potjerom kroz ulice, već potjerom kroz labirint činjenica, alibija i službene korupcije."[5]
Godine 2006., James Berardinelli je napisao: "Z je bio treći film Grka Coste-Gavrasa, ali s tim je filmom ugrabio svjetsku pozornost, osvojivši Oscara za najbolji strani film. On nam je predstavio redateljev karakteristični pristup koji kombinira očite političke poruke s krajnjom napetošću."[6] Tri godine kasnije, Jonathan Richards je napisao: "Teško je preuveličati utjecaj kojeg je ovaj Oscarom nagrađeni policijski triler imao 1969. godine na svijet koji se okretao na političkom aktivizmu, represiji i neslogi. U Sjedinjenim Državama, Vijetnamski rat je bio na prvoj crti, građani su bili aktivno angažirani, a policijski prosvjedi ispred konvencije demokrata u Chicagu '68. kao i ubojstvo Crne pantere Freda Hamptona su još uvijek bile svježe rane. Režiser Costa-Gavras je ovom stilski žestokom optužnicom za atentat ljevičarskog političara od strane desničarske vladajuće bande u njegovoj rodnoj Grčkoj pogodio u središte rezoniranja ovdje i u svijetu."[7]
Stranica Rotten Tomatoes daje filmu 95% "fresh" ocjenu temeljem 39 kritika s prosječnom ocjenom 8.2/10.[8] Istu ocjenu film drži i na portalu IMDb.
| Godina | Nagrada | Kategorija | Ishod | Primatelj | Bilješke |
|---|---|---|---|---|---|
| Filmski festival u Cannesu | Palme d'Or | Nominacija | Costa-Gavras | ||
| Nagrada žirija | Osvojeno | Costa-Gavras | Žiri je nagradu dodijelio jednoglasno, što je bio prvi takav slučaj u povijesti filmskog festivala. | ||
| Nagrada za najboljeg glumaca | Osvojeno | Jean-Louis Trintignant | |||
| NYFCC nagrada | Najbolji film | Osvojeno | |||
| Najbolja režija | Osvojeno | Costa-Gavras | |||
| 1970. | Oscar | Najbolji film | Nominacija | Jacques Perrin, Ahmed Rachedi | |
| Najbolja režija | Nominacija | Costa-Gavras | |||
| Najbolji strani film | Osvojeno | Film je nominiran kao kandidat za Alžir | |||
| Najbolji adaptirani scenarij | Nominacija | Costa-Gavras, Jorge Semprún | |||
| Najbolja montaža | Osvojeno | Françoise Bonnot | |||
| Zlatni globus | Najbolji strani film | Osvojeno | Film je nominiran kao kandidat za Alžir. Producenti su na koncu odbili ovu nagradu, razočarani zbog činjenice da film nije uvršten u kategoriju najboljeg dramskog filma. | ||
| BAFTA | Najbolji film | Nominacija | |||
| Najbolji scenarij | Nominacija | Costa-Gavras, Jorge Semprún | |||
| Najbolja montaža | Nominacija | Françoise Bonnot | |||
| Nagrada Anthony Asquith | Osvojeno | Mikis Theodorakis | |||
| DGA nagrada | Najbolja režija (film) | Nominacija | Costa-Gavras | ||
| Nagrada Edgar | Najbolji filmski scenarij | Osvojeno | Costa-Gavras, Jorge Semprún | ||
| Nastro d'Argento | Najbolji strani redatelj | Nominacija | Costa-Gavras | ||
| KCFCC nagrada | Najbolji strani film | Osvojeno | Film je nominiran kao kandidat za Alžir | ||
| NSFC nagrada | Najbolji film | Osvojeno | |||
| Najbolji redatelj | Nominacija | Costa-Gavras | |||
| Najbolji scenarij | Nominacija | Costa-Gavras, Jorge Semprún |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
