Vrana je mjesto u Hrvatskoj, smješteno u općini Pakoštane u Zadarskoj županiji.
  Vrana | |
| Županija | Zadarska županija |
| Općina/Grad | Pakoštane |
| Zemljopisne koordinate | |
| - z. š. | 43.956 N |
| - z. d. | 15.562 E |
| Stanovništvo (2001 / 2011) | |
| - Ukupno | 724 |
| Pošta | 23211 Pakoštane |
| Pozivni broj | +385 023 |
| Autooznaka | ZD |
Nalazi se na 43° 57' 23" sjeverne zemljopisne širine i 15° 33' 43" istočne zemljopisne dužine, sjeverno od Vranskog jezera, 6 km od Pakoštana, nekoliko kilometara od jadranske obale.
Upravno pripada općini Pakoštane u Zadarskoj županiji.
Vrana je imala značajno mjesto u hrvatskoj povijesti. U ranom srednjem vijeku bila je posjed hrvatskih kraljeva.
U latinskim izvorima nazivala se Aurana , Laurana Arauzona. Sama tvrđava "Castrum Aureanae" oko kojeg se kasnije razvilo naselje , spominje se već u 9. stoljeću. U 11. stoljeću ondje se nalazio benediktinski samostan (Sveti Grgur), koji je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir darovao 1076. godine Papi, pa samostan skupa sa svojim imanjem postaje sastavnim dijelom Petrova nasljeđa "patrimonium Petri". Papa upravo na toj okolnosti osniva papinsku sloboštinu "pontifitiam libertatem", pa templari koji po nastanku Benediktinaca, preuzimaju upravu samostanom i njegovim imanjem 1136. godine pa sve do ukinuća reda 1312. godine kada prelazi u ruke Ivanovaca. Vrana je dakle postala prvi samostan u hrvatskoj s papinskom egzempicijom. Ovaj čin je imao izuzetne političke posljedice u tadašnjoj Ugarsko-hrvatskoj državi. Razlog zbog kojeg je Zvonimir samostanu namijenio vodeću ulogu u crkvenom reformskom pokretu su gospodarska snaga i značajan strateški položaj te blizina najvažnijih gradova.
Vrana tim činom svakako postaje tijekom cijelog srednjeg vijeka prvorazredni duhovni i politički čimbenik sve do turskog doba. Svoj veliki društveni utjecaj Vranski prior zasnivao je na tome što je samostan bio izuzet iz jurizdikcije lokalnih biskupa, pa niti vladari i plemstvo nisu mogli bez posljedica zadirati u njihova prava.
Egzempcija im je omogućivala da budu izravno upleteni u politiku koju je provodio Papa što je posebno dolazilo do izražaja dinastičkim unutarnjim borbama za prijestolje gdje je njihov utjecaj bio najvažniji. Templari su novi "viteški red" koji je osnovan 1136., a ujedinio je dva tada najpopularnija ideala: vojnički i monaški. Uprava im je bila uređena u posve vojničkom duhu, od samog početka odlikovali su se velikom hrabrošću.
U Vrani su se nalazili i znakovi kraljevskog dostojanstva kojim su se služili papinski legati prilikom krunidbe hrvatskih i hrvatsko-ugarskih vladara. Kasnijim širenjem nove mreže samostana na zavelebitsku Hrvatsku, Bosnu i veliki dio Ugarske, te njihovom vrlo razvijenom ekonomijom i bankarstvom, samostan u Vrani kao prvi i najugledniji ima pravo jurisdikcije na cijelom području hrvatsko-ugarskog "jezika" (područje od više hospitalskih samostana).
Time je u osobi Priora vranskog u doba Ivana Paližine (priorata) bila koncentrirana velika crkvena, politička i vojnička moć. Radi čestih trvenja između knezova i kraljeva s jedne strane, te Banova i Vranskoi priora s druge, hrvatski su se kraljevi banove Hrvatske, Slavonije i Dalmacije posebnom uredbom imenovali uz suglasnost Pape i titulom Vranskog priora.
Uskoro su međutim domaći Vranski priori imenovani banovima. Cijeli opisani državni politički i crkveni ustroj bio je proveden zbog već pokrenutih Križarskih ratova protiv nadolazeće islamske ekspanzije.
Vrana je na tom planu imala izuzetno povoljan geostrateški položaj. Najznamenitiji među Vranskim prirorima je glasoviti Ivan od Paližne, koji se istaknuo u pobuni kraljice Elizabete i njezine kćeri Marije, nasljednice kralja Ludovika I. Hrvatski ban Ivan Paližna se u tom sukobu angažirao na strani bosanskog kralja Tvrtka Kotromanića i da nije bilo turske opasnosti bila je vrlo realna uspostava slobodne hrvatske države pod Kotromanićima. Elizabeta se tada spasila sklonivši se u utvrđeni Novigrad.
Paližna je predvodio i jedno krilo kršćanske vojske u bitci na Kosovu polju 1389. godine, a drugo krilo hrvatske vojske predvodio je Vlatković iz Bosne.
Kada je Ladislav Napuljski 1409. godine prodao Dalmaciju republici sv. Marka za 100.000 dukata i Vrana dolazi pod mletačku vlast. U to vrijeme nastaje Vranski zakonik. Vranski zakonik je važan povijesni dokument iz 15. stoljeća, a sastavljen je od 33 članka, vrijedio je za područje Vrane i okolice te pokazuje administrativno-sudsko ustrojstvo toga tvrđavskog naselja s jakim elementima hrvatskog običajnog prava. Pisan je arhaičnim talijanskim kezikom, a zaključak latinskim.
Među Vranskim priorima važno bi bilo istaknuti hrabrog Petra Berislavića (1517-1520), koji se istaknuo u borbama s Turcima 16. srpnja 1513. godine, teško je porazio Turke kod Dubice, te je za nagradu imenovan Vranskim priorom i Dubičkim županom. Obnašao je časti kraljevog tajnika, kraljevog rizničara, vesprimskog biskupa, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana. Poginuo je u turskoj zasjedi na Vražjoj gori kod Korenice 1520. Od povijesnih osoba pored turskog razdoblja valja svakako spomenuti braću Francesca i Luciana Lauranu (Vranjane), poznate renesansne slikare porijeklom iz Vrane koji su se školovali i djelovali u Italiji. Sačuvana su mnoga njihova djela.
Poslije bitke na Sigetu 1526., ne postoji više organiziranog otpora turskoj najezdi, pa tako i Vrana pada u turske ruke 1527. godine pa sve do 1648. godine.
Zbog straha od nepoznate azijske vojske koja je ispred sebe žarila i palila, domaće Vransko stanovništvo napušta Vranu i bježi u selo Betinu na otoku Murteru, a djelomice i u južnu Istru. I danas Betinjani imaju velike masline u "Modravama" na prevlaci između mora i Vranskog jezera koje nije palo pod Turke. Grad Vrana i podgrađe naseljava se isključivo muslimanskim življem, a okolicu nastanjuje pravoslavno vlaško stanovništvo.
Prilikom oslobođenja Vrane 1648. u mjestu su zatečene tri džamije koje su odmah skupa sa utvrdom porušene. Turci su zauzimanjem temeljito preuredili tvrđavu držeći u njoj posadu od 150 pješaka i 100 konjanika.
U upravnom pogledu Vrana je pripadala najprije Kliškom pa Ličkom a zatim Krčkom sandžaku i Skradinskom kadiluku, a njome su upravljale Turske velikaške obitelji iz roda Atlagića i Durakbegovića.
Od znamenitih osoba iz Turskog doba mora se spomenuti Jusufa Maškovića, vjerojatno porijeklom iz Vrane ili Pakoštana. U Pakoštanima je sve donedavno postojala loza obitelji Maškov. Mašković je kao domaći nadaren mladić ubrzo zapažen od Turskih velikodostojnika, te je na njihovu želju 1643. godine postao «silahdar» (čuvar oružja na dvoru, a nedugo zatim drugi vezir i carski savjetnik. Godinu dana poslije imenovan je kapudar-bašom, zapovjednikom mornarice (admiralom) Turske flote.
Zapovijedao je Turskom flotom u kandijskom ratu te uspio od Mletaka zauzeti Kretu (Kandiju). Zbog milosrđa prema zarobljenim Mletačkim vojnicima odrubljena mu je glava 1645. po nalogu samog sultana. Za sobom je ostavio važan spomenik islamskog graditeljstva, najzapadniji postojeći Turski spomenik u Europi. Naime, pred kraj službe, a i bojeći se sudbine većine dostojanstvenika na porti, odlučio je podići jedan važan javni objekt u svom starom kraju u kojem je vjerojatno i sam mislio dočekati starost daleko od dvorskih spletki. Povjerio je Durakbegu 16 000 reala 1644. godine da gradi i nadzire han. Njegovom smrću obustavljena je gradnja i Maškovića Han nikada nije dovršen, međutim sačuvan je u dobroj mjeri do današnjih dana.
Kada su ponovno zauzimali Vranu 1647., mletački su topovi uvelike srušili vranske fortifikacije i građevine.
U Vrani su rođena dva znamenita majstora renesanse iz 15. st.: graditelj Lucijan i kipar Franjo Laurana /Vranjanin/. Iz Vrane je veliki teolog Toma Ilirik.
Razvijeno je ratarstvo.
U blizini se nalazi Vransko jezero, koje je dobilo ime po ovom mjestu. To je najveće jezero u Hrvatskoj.
Postoji Benediktinski samostan u Vrani, odnosno karavan-saraj Maškovića Han. Također su vidljivi ostaci grada Vrane iz srednjeg vijeka. Na ulazu u sam grad Vranu još uvijek su vidljivi ostaci crkve sv. Katarine. Vrana je imala značajno mjesto u hrvatskoj povijesti. Spominje se već u 9. stoljeću. U Vrani je bio prvi benediktinski samostan, zatim su došli templari, a poslije njih ivanovci koji su vodili sveti rat protiv Osmanlija tj. borili su se za kršćanstvo. Nakon ukinuća reda templara u Vrani su boravili božjakovci ili ivanovci. Vrana je bila prvo veleposlanstvo Vatikana, a važno je naglasiti da je Vrana imala i političku moć, u to vrijeme je bila metropola Hrvatske, u kojoj su boravili Vranski priori. Najpoznatiji priori Vrane su Ivan Paližina i Petar Berislavić čije se biste nalaze u zagrebačkoj katedrali. Najveće svetište zadarske Nadbiskupije svetište sv. Nediljice. HAZU odnosno tadašnja JAZU je 1971. godine izdala knjigu "Povijest Vrane" na 569 stranica.
Znamenite ličnosti porijeklom iz Vrane:
- Ivan Paližna
- Petar Berislavić
- Lucijan Vranjanin (Laurana)
- Francesko Vranjanin (Laurana)
- Toma Ilirik
- Ivan Vranski (admiral mletačke vojske)
- Jusuf Mašković
- Ivan Senjanin
- Povijest Vrane - političko, kulturno i privredno značenje vrane kroz stoljeća; Grga Novak i Vjekoslav Maštrović, Institut JAZU Zadar, 1971., Zadar.
- Templari i ivanovci u Hrvatskoj; Lelja Dobronić, Dom i svijet, 2002. Zagreb
- Vjesnik[mrtav link] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.
- Selo Vrana Arhivirano 2014-12-08 na Wayback Machine-u Dr. Ivan Andrija Tomasea: Rušenje Vrane
- Vrana
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
