Volgograd

„Staljingrad” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Staljingrad (razvrstavanje).

Volgograd (rus. Волгоград [vəlɡɐˈɡrat]; 1589–1925. Caricin, rus. Царицын [t͡sɐˈrʲit͡sɨn], 1925–1961. Staljingrad, rus. Сталинград [stalʲɪnˈɡrat]), grad i administrativni centar istoimene oblasti na jugoistoku evropskog dijela Rusije; 1 021 215 st. (2010).^[1]

Volgograd Волгоград
Zastava Grb
Koordinate: 48°42′N 44°31′E
Država	Rusija
Federalni subjekt	Volgogradska oblast
Osnivanje	1589. (kao Caricin)
Status grada	1780.
Površina
- Ukupna	881,55 km²
Najveća visina	156 m
Najmanja visina	-12 m
Stanovništvo (2010.)
- Grad	1 021 215 [1]
- Gustoća	1156 stan./km²
Vremenska zona	Moskovsko vrijeme (UTC+3)
- Ljeto (DST)	Moskovsko ljetno vrijeme (UTC+4)
Poštanski broj	400001-400138
Pozivni broj	+7 8442
Registarske tablice	34
Prijašnji nazivi	Caricin (do 1925.) Staljingrad (do 1961.)
Službene stranice volgadmin.ru
Karta
Volgograd Položaj Volgograda u Rusiji

Grad i danas mnogi zovu Staljingrad jer je pod tim imenom postao slavan, zbog Staljingradske bitke u Drugom svjetskom ratu.^[2]

Geografija

Volgograd leži na zapadnoj obali rijeke Volge, pored ušća rijeke Carice, udaljen oko 900 km južno od Moskve. Sa svojih 881,55 km² je površinom jedan od najvećih gradova svijeta, sjeverni kraj grada udaljen je od južnog punih 80 km.^[3]

Historija

Grafika stare utvrde Caricin

Željeznička stanica

Grad je osnovan 1589. kao utvrda - Caricin na strateški važnom mjestu, da štiti nesigurne granice tek osvojenih teritorija na jugu carstva. ^[2]Ubrzo nakon toga razvio se u važno trgovačko središte tog kraja. Dvaput su ga zauzeli kozački pobunjenici, 1670. za buna Stjenke Razina, i 1774. za Jemeljana Pugačova.

Za ruskog građanskog rata Josif Staljin organizirao je uspješnu odbranu grada protiv nadirajućih Bjelogardejaca sa juga. Zbog tog je grad kasnije nosio njegovo ime. ^[2]

Grad je svjetsku slavu stekao u Drugom svjetskom ratu kad se od augusta 1942. do februara 1943. tu odigrala jedna od presudnih bitaka rata - Staljingradska bitka u kojoj je zaustavljeno napredovanje snaga Wehrmachta, a nakon uspješnog protunapada Crvene armije uništena grupa armija]] snage 300 000 vojnika. ^[2]Zbog toga je dobio status grada heroja SSSR-a.

Privreda i edukacija

Današnji Volgograd važan industrijski centar, sa velikom čeličanom (Волгоградский металлургический завод «Красный Октябрь») i aluminijskim kombinatom (Волгоградский алюминиевый завод). Razvijena je i strojarska (traktori, autobusi), drvna, građevinska, petrokemijska i prehrambena industrija. Velika rafinerija podignuta je 1957. ^[2]

U neposrednoj blizini grada prokopan je 1952., plovni kanal Volga – Don. ^[2]A u razdoblju 1950. - 1961. podignuta giganska hidroelektrana na Volgi ^[2]- Волжская ГЭС, koja je i danas najveća u Evropi.

Grad ima univerzitet od 1980. (Волгоградский государственный университет) ^[2]sa studijima prava, fizike, ekonomije, filozofije, matematike i informatike.

Sport

U gradu djeluju dva drugoligaška nogometna kluba, FC Volgograd i Rotor Volgograd. Iz Volgograda su ponikli brojni slavni ruski sportaši kao tenisač Nikolaj Davidenko, skakačica s motkom Jelena Isinbajeva, klizač Evgenij Plušenko, skakačica u vis Jelena Slesarjenko, skakačica u dalj Tatjana Lebedjeva, plivač Denis Pankratov i drugi.