From Wikipedia, the free encyclopedia
Put u svemir (engleski The Right Stuff) američki je biografski epski dramski film iz 1983. koji je napisao i režirao Philip Kaufman. Adaptacija je istoimenog romana iz 1979. koji je napisao Tom Wolfe. Radnja se odvija oko pokusnih pilota američke mornarice i ratne avijacije koji sudjeluju u aeronautskom istraživanju kako bi postali astronauti za program Mercury u 1950-ima i 1960-ima, tijekom svemirske utrke.
| The Right Stuff | |
|---|---|
 Originalni filmski poster | |
| Režija | Philip Kaufman |
| Producent | Irwin Winkler |
| Scenario | Philip Kaufman roman The Right Stuff Tom Wolfe |
| Naracija | Levon Helm |
| Uloge | Fred Ward Dennis Quaid Ed Harris Scott Glenn Sam Shepard Barbara Hershey Lance Henriksen Veronica Cartwright Jane Dornacker Harry Shearer Jeff Goldblum Kim Stanley Eric Sevareid |
| Muzika | Bill Conti |
| Fotografija | Caleb Deschanel |
| Montaža | Glenn Farr Lisa Fruchtman Stephen A. Rotter Douglas Stewart Tom Rolf |
| Studio | Warner Bros. |
| Distribucija | The Ladd Company |
| Datum(i) premijere | 21. 10. 1983
|
| Trajanje | 192 min. |
| Zemlja |  Sjedinjene Države |
| Jezik | engleski |
| Budžet | 19-27.000.000 $ |
| The Right Stuff na Internet Movie Database | |
Glavne uloge tumače Fred Ward, Dennis Quaid, Ed Harris, Scott Glenn, Sam Shepard, Barbara Hershey, Lance Henriksen i Veronica Cartwright. Iako je komercijalni odjek bio osrednji - uz proračun od oko 19-27 milijuna $, zaradio je 21,19 milijuna $ u američkim kinima[1] - Put u svemir je nominiran za nekoliko prestižnih nagrada te se danas smatra jednim od najboljih filmova 1980-ih. 2013., uključen je u Državni filmski registar zbog "kulturnog, povijesnog ili estetskog značaja".[2] Filmski leksikon navodi sljedeće o filmu: "Kaufman simpatizira Yeagera kao junaka "staroga kova", posljednjeg predstavnika izumiruće Amerike koja je štovala pionirski duh i individualne dosege te mu kontrastira buduće astronaute, koji su, iako odreda kompetentni piloti, svedeni na ulogu putnika u letećoj bombi – korporativna Amerika ne polaže više vjeru u pojedinca već u timski rad i glamuroznu promidžbu."[3]
1947., Chuck Yeager, glasoviti testni pilot, prvi je u povijesti probio zvučni zid upravljajući raketnim avionom Bell X-1 nad pustinjom Mojave u Kaliforniji.
1957. Sovjeti lansiraju prvi satelit u svemiru, Sputnjik, što dovodi do svemirske utrke, jer američki predsjednik Dwight D. Eisenhower zahtijeva da NASA pokrene postupak kojim bi barem pretekli SSSR u slanju prvog čovjeka u svemir. Yeager ne može sudjelovati jer nema sveučilišnu diplomu. Pokreće se program Mercury u kojem se piloti ratne avijacije i mornarice testiraju i pripremaju za let u svemir, a među njima su Gus Grissom, Gordon Cooper, John Glenn, Alan Shepard i drugi. Cijeli program masovno prate američki mediji te se naglašava važnost tog pothvata. Međutim, program nailazi na razne probleme: pokusne rakete NASA-e eksplodiraju, te postoji opasnost da će neki budući astronauti poginuti. Također, SSSR ih i tu preduhitri kada 1961. pošalje prvog čovjeka u svemir, Jurija Gagarina. Ipak, NASA ne odustaje te John Glenn postaje prvi Amerikanac koji je obletio Zemlju u orbiti te peta osoba u svemiru 1962. Godinu dana kasnije, program je zaključen uspješnim letom Coopera.
|
|
Put u svemir je osvojio četiri Oscara: za najbolju montažu zvuka (Jay Boekelheide), montažu, izvornu glazbu i zvuk (Mark Berger, Tom Scott, Randy Thom, David MacMillan).
Nominiran je za još četiri kategorije: za najbolji film, sporednog glumca (Sam Shepard), scenografiju i fotografiju.[4]
Nominiran je i za Zlatni globus za najbolji film - drama.
Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara počastila je film 2. mjestom u sljedećim kategorijama: najbolji film, najbolji redatelj i najbolji sporedni glumac (Ed Harris).
Danas gledan u sjeni katastrofa Challengera i Columbije, Put u svemir je mračan podsjetnik troškova slanja ljudi u svemir. Također je priča o dvije vrsti hrabrosti, koje su oboje rijetke, i o načinu kako je "svemirska utrka" pretvorena iz tajnog vojnog programa u trijumf odnosa sa javnošću... Prva ideja je bilo jednostavno poslati Amerikanca tamo gore, odmah. "Ja osobno ne kanim otići na spavanje pod komunističkom mjesečinom", izjavio je potpredsjednik Johnson, a Glenn pristaje na vožnju u neprovjerenoj raketi koja je, upozoren je, opasna. Za to je potrebno hrabrosti, i u jednom od najdužih govora u filmu, Yeager kaže: "Sjediti na vrhu tone eksploziva i čekati da te eksplodira u orbitu je odvažnije od letenja neprovjerene letjelice"... [Scenarist] Goldman se htio riješiti lika Yeagera kako bi se usredotočio na selekciju i treniranje programa Mercury 7, te na tri ključna leta. Ali Kaufmanov smjer je bio ispravan: Put u svemir je veći film ne zato što je izravan povijesni dokument nego zato jer se vraća kako bi naveo prijelaz sa Yeagera i drugih pokusnih pilota do velikog pothvata odnosa sa javnošću... Kada je Yeager stigao do kraja, do ruba orbite koliko je to moguće za čovjeka u avionu, doba individualnog istraživača - Marko Polo, Magellan, Kolumbo, Livingston, Scott, Lindbergh - je završilo, a na scenu je stupilo doba timskog rada. To je prava tema Puta u svemir. Nije da je Yeager imao "onu pravu stvar" a drugi nisu. Svi su je imali, ali je morala postati nova vrsta "prave stvari".
Film o čovjekovoj težnji da dosegne visine, fascinantna alegorija, i jedan je od najboljih američkih filmova snimljenih u posljednjih 30-ak godina.
– Dean Šoša[6]
Te pripreme Kaufman pokazuje s finom dozom cinizma, kao veliku, glupu i opasnu predstavu, briljantno secirajući slojeve od vanjskoga sjaja do unutrašnje bijede i žrtvovanja ljudi. Jedna od najboljih scena je ona u kojoj američkom potpredsjedniku iznose plan putovanja u svemir i nude kandidate za taj put koja dolazi do granica karikature, ali ona, kao nijedna druga u filmu, nijednom ne bježi u pretjerivanje koja bi narušila temeljnu ozbiljnost. Scene s Yeagerom režirane su stoički i s velikom dozom patosa, a pripreme astronauta dinamično i parodično, čime Kaufman jasno povlači granice između dva potpuno različita svijeta tradicionalnih vrijednosti i izvještačenosti.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
