From Wikipedia, the free encyclopedia
Puniša Perović (Šobaići, kod Danilovgrada, 5. maj 1911 — Beograd, 27. mart 1985) bio je crnogorski i jugoslovenski pravnik, književnik, učesnik narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik i narodni heroj Jugoslavije.
PUNIŠA PEROVIĆ | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Mesto rođenja | Šobaići, kod Danilovgrada Kraljevina Crna Gora | ||||||
Datum smrti | 27. 3. 1985. (73 godina) | ||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija SFR Jugoslavija | ||||||
Profesija | pravnik, književnik, političar | ||||||
Član KPJ od | 1933. | ||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije | ||||||
Čin | pukovnik u rezervi | ||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | ||||||
Odlikovanja |
|
Puniša Perović je autor popularnih jugoslovenskih revolucionarnih pesama Lanci nam se kuju kleti,[1] iz koje je nastala Po šumama i gorama, i Komandant Sava („Što to huči Sutjeska“), u kojoj je opevana herojska pogibija Save Kovačevića tokom proboja na Sutjesci 1943. godine.[2]
Rođen je 5. maja 1911. godine u Šobaićima, kod Danilovgrada. Gimnaziju je završio u Nikšiću. Apsolvirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Odmah posle upisa na Pravni fakultet, uključio se u studentski pokret. Godine 1933. postao je član KP Jugoslavije. Kao istaknuti partijski radnik, bio je biran za člana Univerzitetskog komiteta KPJ, kao i za predsednika studenata-komunista u Radnom odboru Ujedinjene studentske omladine.
U studentskim demonstracijama, februara 1935, protiv osnivanja koncentracionog logora u Višegradu, bio je uhapšen i zatvoren u Glavnjaču. Tamo je bio podvrgnut policijskoj torturi, a zatim prebačen u zatvor na Adi Ciganliji. Zbog nedostatka dokaza, bio je oslobođen. Posle izlaska iz zatvora, nastavio je rad u revolucionarnom pokretu, angažujući se u štrajku studenata Beogradskog univerziteta 1936. godine, kao i u demonstracijama 14. decembra 1939, na ulicama Beograda pod parolom „Za mir, hleb i slobodu“, i tada je ponovo uhapšen i izveden pred Sud za zaštitu države, ali, zbog nedostatka dokaza, i ovog puta je bio oslobođen.
Još kao srednjoškolac u nikšićkoj gimnaziji, učestvovao je u radu literarne družine. Njegovi radovi objavljivani su u đačkim i omladinskim listovima. Na Univerzitetu bio je jedan od urednika omladinskog časopisa „Mlada kultura“. Njegovi tekstovi štampani su i u listovima „Narodni student“ i „Mladost“.
Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, Puniša Perović, organizacioni sekretar Mesnog komiteta KPJ za Danilovgrad, radio je na organizovanju ustanka. I kao politički rukovodilac i kao borac istakao se u Trinaestojulskom ustanku 1941. godine. Radio je na reorganizovanju partizanskih jedinica, razvijanju političkog rada u narodu i razbijanju uticaja petokolonaša. U jesen 1941. godine, po odluci Pokrajinskog komiteta KPJ, upućen je u Hercegovinu. Do januara 1942. radio je kao član Okružnog komiteta KPJ za Istočnu Hercegovinu. To je vreme napora KPJ da ustanak u ovoj oblasti dobije masovni karakter, vreme stvaranja partizanskih bataljona i njihovih brojnih akcija i borbi. Otuda je, januara 1942, imenovan za sekretara Okružnog komiteta KPJ za Foču. Gotovo pet meseci radio je na stvaranju i učvršćivanju partijskih organizacija, na obnavljanju i razvijanju ustanka, na stvaranju partizanskih i dobrovoljačkih jedinica. Kada je, juna 1942. godine, formirana Peta proleterska crnogorska brigada, odlukom CK KPJ bio je imenovan za rukovodioca Politodela ove jedinice. Radio je na učvršćivanju partijske i skojevske organizacije, na učvršćivanju brigade kao kolektiva i njenom političkom i vojnom angažovanju. U tom periodu brigada je imala veoma značajne poduhvate, među kojima i marš—proboj od Zelengore i Drine do Prozora.
Od jeseni 1942. do maja 1943. godine bio je, prvo, rukovodilac Politodela Četvrte proleterske, a zatim Druge proleterske brigade. Kao istaknuti partijski radnik, kao rukovodilac koji je veoma uspešno obavljao njemu poverene funkcije, 1943. godine upućen je na dužnost u Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru i Boku. Na toj dužnosti ostao je do oslobođenja zemlje. Bio je rukovodilac Agitpropa Pokrajinskog komiteta KPJ. Kao istaknut društveno-politički radnik, bio je izabran za poslanika Crnogorske antifašističke skupštine narodnog oslobođenja, a kasnije za ministra prosvete u vladi Crne Gore.[3]
Posle odlaska iz Crne Gore, obavljao je istaknute funkcije u na saveznom nivou. Do 1948. godine bio je predstavnik CK KPJ kod CK SKP(b) u Moskvi.
Posle povratka u Beograd, bio je direktor Više partijske škole „Đuro Đaković”, pomoćnik ministra prosvete Savezne vlade i predsednik Komiteta za visoko školstvo. Bio je direktor i glavni urednik lista „Borba“, prvi glavni urednik lista „Pobjeda“, a zatim direktor Instituta za međunarodni radnički pokret. Više puta biran je za narodnog poslanika Savezne skupštine SFRJ. Za člana CK SKJ biran je na Šestom i Sedmom kongresu Saveza komunista Jugoslavije. Više godina nalazio se na dužnosti potpredsednika Savezne konferencije SSRN Jugoslavije (do 1969).
Bio je član Saveta federacije i pukovnik JNA u rezervi. Dobitnik je nagrade AVNOJ-a.
Preminuo je 27. marta 1985. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana, na Novom groblju.
Matica crnogorska – ogranak Danilovgrad održala je 6. maja 2011. godine veče posvećeno Puniši Peroviću povodom 100. godišnjice rođenja.[4]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena narodnog oslobođenja i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.