Panslavenske boje

Panslavenske ili panslovenske boje — plava, bijela i crvena — jesu boje zastupljene na nacionalnim i državnim zastavama mnogih slavenskih zemalja, regija i organizacija. Kombinacija ovih boja potječe iz panslavenskog pokreta 19. vijeka, a definirana je na Praškom sveslavenskom kongresu 1848. godine temeljom trgovačke zastave Rusije korištene od 17. vijeka.^[1][2]

Panslovenska zastava usvojena je na Sveslavenskom kongresu u Pragu 1848. godine, a između 1918. i 1945. bila je zastavom Kraljevine Jugoslavije

Današnje slavenske države sa panslavenskom trobojnicom jesu Rusija, Češka, Slovačka, Slovenija, Hrvatska i Srbija. Za Bugarsku se drži da je plavu traku zamijenila zelenom. Poljska je zadržala staru bijelo-crvenu dvobojnicu. Negdašnja zastava Crne Gore temeljila se na panslavenskim bojama uz istovjetni redoslijed kao i srpska. Zastave Ukrajine, Bjelorusije i Sjeverne Makedonije nikada nisu poprimile panslavenske boje.

Historija

Ilustracija svadbene povorke Sigismunda III Vase u Krakovu iz Štokholmskog svitka.

Kombinacija bijele, crvene i plave boje poznata je na slavenskim zastavama još od 13. vijeka: prema izvoru iz 1281. poznato je da je zastava srpske dinastije Nemanjića bila crveno-plava (lat. vexillum unum de zendato rubeo et blavo^[3]); Gelnhauzenskim kodeksom iz 1407. utvrđeno je da je zastava Moravske plava sa šahiranim crveno-bijelim orlom;^[4] zastava Kraljevine Poljske iz 15. vijeka bila je crvena s bijelim orlom; bijelo-plavo-crveni barjaci su također prikazani i u Štokholmskom svitku, ilustrirajući svečanu povorku u Krakovu 1605. godine.^[5]

Na Prvom sveslavenskom kongresu u Pragu 1848, prema Georgiju Vilinbahovu, učesnici su odlučili da će uzeti rusku bijelo-plavo-crvenu zastavu kao osnovu za zastave svojih oslobodilačkih pokreta,^[2] na što su utjecale i boje francuske revolucije.^[6] Na samom su kongresu češki Moravljani nastupili sa bijelo-crveno-plavom zastavom.^[7] Iste godine Lužički Srbi su proglasili plavo-crveno-bijelu trobojku za svoj nacionalni simbol.^[8] Iste boje, ali u drugačijem rasporedu (crveno-bijelo-plava) koristio je ban Hrvatske Josip Jelačić 1848., na osnovu čije zastave je zasnovana zastava Kraljevine Hrvatske i Slavonije.^[2][9] Slovenačke patriote koristile su rusku trobojku u istom rasporedu boja, a slovački revolucionari 1848. usvojili su obrnuti raspored boja za zastavu — crvena-plava-bijela.^[2]

U inostranstvu su često viđali rusku trobojku kako se vijori na trgovačkim brodovima. U skladu sa međunarodnom tradicijom, po pravilu je da je nacionalna ili državna zastava istovremeno i zastava civilne flote.^[2] Stoga je upravo ona smatrana „ruskom nacionalnom zastavom”.^[10][11] U samoj Ruskoj Imperiji petrovska bijelo-plavo-crvena zastava često se smatrala filistrom, odnosno narodnom, i nakon što je država odobrila crno-žuto-bijelu zastavu 1858., druga zastava je prvenstveno smatrana zastavom vlade.^[11]

Na Drugom sveslavenskom kongresu u Rusiji 1867., glavni simbol je bio bijelo-zlatni transparent, na kojim su se nalazili slavenski misionari Ćirilo i Metodije, a iznad njih — „Spasitelju, blagoslovi ih za apostolsko djelo”. Prema novinskim publikacijama tog vremena, ovaj barjak slavenskog jedinstva izazvao je poštovanje kod svih prisutnih.^[12][13]

Godine 1918. plavo-bijelo-crvena trobojka postala je simbol Čehoslovačke te Države Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije. Preobrazbom u SFR Jugoslaviju dodana joj je crvena petokraka, a njenim je raspadom uklonjena, te je kao obična trobojka ostala zastavom SR Jugoslavije i Srbije i Crne Gore do 2006. godine.

Galerija

• Trenutne slavenske države
• 
  Zastava Češke
• 
  Zastava Hrvatske
• 
  Zastava Rusije
• 
  Zastava Slovačke
• 
  Zastava Slovenije
• 
  Zastava Srbije

• Bivše slavenske države
• 
  Zastava Kneževine Srbije
• 
  Zastava Kraljevine Hrvatske između 1848. i 1852, te 1860. i 1868.
• 
  Zastava Kraljevine Slavonije između 1848. i 1852, te 1860. i 1918.
• 
  Zastava Kraljevine Hrvatske i Slavonije
• 
  Zastava Kraljevine Srbije
• 
  Zastava Kneževine i Kraljevine Crne Gore između 1905. i 1918.
• 
  Zastava Države Slovenaca, Hrvata i Srba
• 
  Zastava Kraljevine Jugoslavije
• 
  Zastava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
• 
  Zastava Srbije i Crne Gore
• 
  Zastava nekadašnje Republike Srpske Krajine
• 
  Zastava Čehoslovačke
• 
  Jedna od poljskih zastava korišćenih u Januarskom ustanku
• 
  Zastava Crne Gore od 1994. do 2004.
• 
  Zastava Bukovine
• 
  Zastava Istočne Rumelije, kasnije ujedinjene sa Kneževinom Bugarskom
• 
  Zastava Samare, bugarskih dobrovoljaca koji su učestvovali u rusko-turskom ratu

• Drugi slavenski entiteti i pokrajine
• 
  Zastava Vojvodine
• 
  Tradicionalna zastava Vojvodine
• 
  Zastava Republike Srpske
• 
  Zastava Kantona 10 i Zapadnohercegovačkog kantona (Herceg-Bosna)
• 
  Zastava Autonomne Republike Krim u Ukrajini
• 
  Zastava Autonomne Republike Mordovije u Rusiji
• 
  Zastava Autonomnog Okruga Čukotka u Rusiji
• 
  Zastava Autonomnog Okruga Komi-Perma u Rusiji
• 
  Zastava Hakasije u Rusiji
• 
  Zastava Lužičkih Srba
• 
  Zastava Rusina
• 
  Zastava Moravljana
• 
  Zastava jezika Slovio
• 
  Zastava međuslovenskog jezika

Povezano

• panafričke boje
• panarapske boje

Izvori

1. Килюнен 2007: str. 103
2. Вилинбахов, Георгий Вадимович (2003) (ru). Государственная геральдика в России: Теория и практика. Pristupljeno 2. 7. 2021.
3. Samardžić, D. (1983). Vojne zastave Srba do 1918. Beograd: Vojni muzej.
4. „Historické symboly - Ministerstvo vnitra České republiky” (cs). www.mvcr.cz. Pristupljeno 3. 7. 2021.
5. Bochenski, Zbignew (1988). „A Description of the Stockholm Roll” (en). Studia do dziejów dawnego uzbrojenia i ubioru wojskowego, cz. IX i X (Kraków).
6. „Los colores paneslavos” (es). Vexiloblogia. 26. 8. 2008. Pristupljeno 4. 7. 2021.
7. Havlík 1990: str. 12
8. „Лужицкие сербы: Тысяча лет противостояния ассимиляции”. Arhivirano iz originala na datum 28. 05. 2013. Pristupljeno 13. 07. 2016.
9. „Флаг Словении” (ru). web.archive.org. Arhivirano iz originala na datum 2. 4. 2019. Pristupljeno 3. 7. 2021.
10. Соболева & Артамонов 1993: str. 119
11. Соболева 2002: str. 157
12. Майорова, Ольга (2001). „Славянский съезд 1867 года: Метафорика торжества — Журнальный зал” (ru). Новое Литературное Обозрение 51.
13. П., Маша (2012). „Путешествие чехов в Москву” (ru). ZEN magazine. Русская версия : журнал 2: 92—95. ISSN 1805-6261. Arhivirano iz originala na datum 4. 10. 2013. Pristupljeno 4. 7. 2021.

Literatura

• Килюнен, Киммо (2007) (bg). Енциклопедия страните по света и техните знамена. TRUD Publishers. ISBN 978-954-528-775-6. Pristupljeno 4. 7. 2021.
• Havlík, Lubomir (1990). „Symboly moravské identity” (cz). Moravskoslezská orlice 14: 12.
• Соболева, Н. А.; Артамонов, В. А. (1993) (ru-RU). Символы России. Очерки истории государственной символики России. Москва: Панорама. Pristupljeno 4. 7. 2021.^{[mrtav link]}
• Соболева, Н. А. (2002) (ru). Российская государственная символика. История и современность. Москва: ВЛАДОС. Pristupljeno 4. 7. 2021.^{[mrtav link]}

Dodatna literatura

• Желиба, А. В. (2007). „Славянские цвета” (ru). Гербовед 2 (94): 24-29.
• Želiba O. V. Istorijat zastava slovenskih naroda. Jedinstvo u crveno belom // OCILO. — 2013, NOVEMBAR. — № 8. S. 40-47.