Murder on the Orient Express (srpskohrvatski: Ubojstvo u Orient Expressu) je britanski kriminalistički film iz 1974. godine temeljen na istoimenom romanu britanske spisateljice Agathe Christie. Film je režirao Sidney Lumet prema scenariju Paula Dehna, a okupio je zvjezdani glumački ansambl kojeg su činili Albert Finney, Lauren Bacall, Ingrid Bergman, Sean Connery, John Gielgud, Vanessa Redgrave, Michael York, Jacqueline Bisset, Anthony Perkins i Wendy Hiller. Radnja filma smještena je u slavnom Orient Expressu, koji usred mećave zapne u snijegu negdje u Jugoslaviji; jedan od gostiju biva ubijen, a slavni belgijski detektiv Hercule Poirot, koji je igrom slučaja postao jedan od putnika, mora razotkriti zakulisne intrige i povijest jedne obiteljske tragedije kako bi riješio slučaj.
| Murder on the Orient Express | |
|---|---|
.jpg) | |
| Prijevod | Ubojstvo u Orient Expressu |
| Žanr | kriminalistički |
| Režija | Sidney Lumet |
| Produkcija | John Brabourne Richard B. Goodwin |
| Scenario | Paul Dehn i Anthony Shaffer (nepotpisan) prema knjizi Agathe Christie |
| Uloge | Albert Finney Anthony Perkins Sean Connery Ingrid Bergman Michael York Vanessa Redgrave Lauren Bacall Jacqueline Bisset Jean-Pierre Cassel John Gielgud Martin Balsam Richard Widmark |
| Muzika | Richard Rodney Bennett |
| Premijera | 24. 11. 1974 |
| Jezik | engleski jezik |
| Trajanje | 128 minuta |
| Država |  Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Kompanija | |
| Studio | EMI Films |
| Distributer | Paramount Pictures |
| Budžet | £554,100 |
| Zarada | $35,733,867[1] |
| Tehnička ekipa | |
| Fotografija | Geoffrey Unsworth |
| Montaža | Anne V. Coates |
| Murder on the Orient Express na Internet Movie Database | |
Službeni slogan filma bio je: Najbolja postava sumnjivih likova ikad upletenih u ubojstvo.
Murder on the Orient Express bio je, kao i većina Lumetovih filmova, kritički i komercijalni uspjeh, zaradivši oko $35,700,000[2] u odnosu na relativno niski budžet od samo $1,400,000.[3] Uz to, zaradio je čak šest nominacija za Oscara, postavši tako prvi i jedini film temeljen na priči Agathe Christie o Herculeu Poirotu koji je nominran za Oscara; od šest nominacija, film je osvojio samo jednu nagradu, onu za sporednu žensku ulogu, koja je uručena Ingrid Bergman. Sama Agatha Christie, koja uglavnom nije voljela adaptacije svojih djela, rekla je kako su Witness for the Prosecution i ovaj film jedini koje je aktivno voljela.[4]
Sinopsis
Ubojstvo g. Ratchetta
Nakon što je riješio slučaj na Bliskom istoku, Poirot (Albert Finney) se vraća u Britaniju kao jedan od putnika u Orient Expressu. Tijekom putovanja, detektiv susreće svog prijatelja Bianchija (Martin Balsam), jednog od direktora kompanije koja je vlasnica linije kojom putuju. Vlak je neuobičajeno pun za ovo doba godine: svi kupei prve klase su popunjeni. Nedugo nakon odlaska iz Konstantinopola, bogati američki biznismen Ratchett (Richard Widmark) pokušava unajmiti Poirota za $15,000 zbog brojnih prijetnji smrću koje je dobio, ali Poirot slučaj smatra nezanimljivim te ga odbija. Te noći, vlak je zameten u mećavi na Balkanu. Sljedećeg jutra, Ratchett je pronađen izboden u svom kupeu.
Poirot i Bianchi rade zajedno kako bi riješili slučaj. Također, iskoriste pomoć Dr. Constantina (George Coulouris), grčkog liječnika koji je spavao u drugom vagonu zajedno s Bianchijem te tako nije mogao počiniti ubojstvo. Pierre Michel (Jean-Pierre Cassel), srednjovječni francuski kondukter također pomaže u istrazi, iako je i sam osumnjičen. Poirot uskoro otkriva da Ratchett nije onaj za kog se izdavao. Žrtvina kriminalna prošlost otkriva jasan motiv, čak i opravdanje, za ubojstvo, ali tko je ubojica?
Potraga za ubojicom
Autopsija Dr. Constantina otkriva kako je Ratchett zadobio 12 ubodnih rana različitih karakteristika. Jedna ili dvije bile su gotovo posjekotine, ali najmanje 3 su mogle uzrokovati smrt.
Zaustavljeni sat u žrtvinom džepu i Poirotova rekonstrukcija kretanja od prethodne noći otkriva kako je žrtva ubijena oko 1:15 ujutro. Vlak je već bio zaustavljen i okružen svježim snijegom. Tragova u snijegu nema, a svi kupei su zaključani, što znači da je ubojica gotovo sigurno među putnicima vagona u kojemu je ubijen Ratchett.
Ipak, što je najvažnije, Poirot otkriva da je Ratchett zapravo Cassetti, gangster koji je 5 godina ranije (1930.) organizirao i izveo otmicu Daisy Armstrong, bebe bogatog umirovljenog britanskog pukovnika koji se sa suprugom Amerikankom smjestio u Sjedinjenim Državama. Brutalni otmičari zahtijevali su visoku otkupninu u zamjenu za bebu, a kada je ova isplaćena, svejedno su ubili bebu. Shrvana tugom po otkriću kćerina trupla, gospođa Armstrong doživjela je preuranjeni porod i umrla tijekom istog, rodivši mrtvo dijete. Sluškinja Paulette, koja je krivo optužena kao suučesnica, počinila je samoubojstvo. Pukovnik Armstrong, shrvan tragedijama, također je počinio samoubojstvo nekoliko godina kasnije. Cassettijev pomoćnik uhapšen je i pogubljen, a Cassetti je nakon izdaje partnera pobjegao iz zemlje s otkupninom te se tek na dan pogubljena otkrilo da je on vođa operacije. Ovaj slučaj temeljen je na stvarnom slučaju otmice djeteta pilota Charlesa Lindbergha.
Nakon utvrđivanja činjenica, Poirot, Bianchi i doktor pozivaju putnike jednog po jednog kako bi ih ispitali.
Osumnjičeni
Kada se isključe Poirot i njegovi prijatelji, koji su automatski eliminirani kao osumnjičenici, kao i mrtvi Amerikanac, u vlaku ostaje 13 osoba koji se postavljaju kao osumnjičenici u ubojstvu postarijeg američkog putnika:
- Pierre-Paul Michel (Jean-Pierre Cassel), Francuz, kondukter u spavaćem vagonu.
- Hector McQueen (Anthony Perkins), visoki, mlađahni Amerikanac, žrtvin tajnik i prevoditelj;
- Edward Beddoes (Sir John Gielgud), žrtvin engleski batler;
- Harriet Belinda Hubbard (Lauren Bacall), postarija i komunikativna Amerikanka;
- Greta Ohlsson (Ingrid Bergman), srednjovječna švedska misionarka koja se vraća u Europu kako bi prikupila sredstva za svoje putovanje u Afriku;
- Grof Rudolf Andrenyi (Michael York), mađarski diplomat i plemić;
- Grofica Elena Andrenyi (Jacqueline Bisset), née Grünwald, njegova prelijepa supruga;
- Princeza Natalija Dragomiroff (Wendy Hiller), starija ruska pelmkinja;
- Hildegarde Schmidt (Rachel Roberts), srednjovječna Njemica, princezina osobna sluškinja;
- Pukovnik Arbuthnott (Sean Connery), britanski časnik u Indiji koji se vraća u Englesku na dopust;
- Mary Debenham (Vanessa Redgrave), mlada Engleskinja na povratku kući nakon učiteljskog rada u Bagdadu;
- Antonio (Gino) Foscarelli (Denis Quilley), italoamerički prodavač automobila iz Chicaga;
- Cyrus B. "Dick" Hardman (Colin Blakely), detektiv iz agencije Pinkerton koji se pretvara da je lovac na talente;
Motiv(i)
Nakon što ispita svakog osumnjičenog, Poirot ih sve okupi u vagonu za jelo kako bi im prezentirao rješenje zločina. Zaključio je kako postoje dva moguća rješenja ovog kompleksnog slučaja. Prvo, koje naziva jednostavnim rješenjem, temeljeno je na dokazima koje su osumnjičeni podmetnuli kako bi Ratchettovo/Cassetijevo ubojstvo izgledalo kao mafijaški okršaj s ciljem obmanjivanja istražitelja. Ipak, Poirot osumnjičenima prezentira i drugo rješenje, koje naziva kompleksnijim od prethodnog, prema kojem je svaki od putnika u vagonu Calais, uključujući i Michela, imao nekakve veze sa slučajem Armstrong, a time i dovoljno motiva:
- McQueen je sin okružnog tužitelja koji je vodio slučaj i bio blizak prijatelj gospođe Armstrong;
- Beddoes je bio vojni suradnik pukovnika Armstronga i obiteljski batler;
- Gospođica Debenham je bila tajnica gospođe Armstrong;
- Arbuthnott je bio Armstrongov prijatelj iz vojske;
- Princeza Dragomiroff je kuma Sonie Armstrong;
- Gospođica Schmidt je bila kuharica u kući Armstrongovih;
- Grofica Andrenyi je sestra gospođe Armstrong;
- Grof Andrenyi je zet gospođe Armstrong;
- Gospođica Ohlsson je bila Daisyjina dadilja;
- Gospođa Hubbard je majka gospođe Armstrong;
- Foscarelli je bio Armstrongov vozač;
- Hardman je, u to vrijeme, bio policajac koji je bio zaljubljen u Paulette;
- Michel je Paulettein otac;
Ratchetta su uspavali Beddoes i McQueen, što ga je onesposobilo i omogućilo izvršenje zločina. Svaki od 13 putnika počinio je ubojstvo zadavši Ratchettu jedan ubod u prsa, čime je objašnjen različit karakter ubodnih rana.
Nakon što Poirot prezentira rješenje slučaja, svi u vagonu su kao ošamućeni. Detektiv tada predloži da Bianchi odluči koje će rješenje prikazati policiji: jednostavno ili kompleksno. Bianchi odluči kako će jednostavno rješenje biti i više nego dovoljno za lokalnu policiju i da je Ratchett zaslužio sve što je dobio. Nakon dogovorenog zataškavanja, Poirot prihvati odluku i odlazi izvijestiti policiju, iako priznaje da će imati grižnju savjesti.
Raspored putnika u vagonu Calais:
| Hodnik | ||||||||||||||
| Vagon Atena-Pariz | Michel | 16. Hardman | 15. Arbuthnot | 14. Dragomiroff | 13. R. Andrenyi | 12. E. Andrenyi | 3. Hubbard | 2. Ratchett | 1. Poirot | 10. Ohlsson 11. Debenham | 8. Schmidt 9. | 6. MacQueen 7. | 4. Beddoes 5. Foscarelli | Vagon za jelo |
Glumačka postava
- Albert Finney kao Hercule Poirot
- Lauren Bacall kao Gđa. Hubbard
- Martin Balsam kao Bianchi
- Ingrid Bergman kao Greta Ohlsson
- Jacqueline Bisset kao grofica Helena Andrenyi
- Jean-Pierre Cassel kao Pierre Paul Michel
- Sean Connery kao pukovnik Arbuthnot
- John Gielgud kao Edward Beddoes
- Wendy Hiller kao princeza Natalia Dragomiroff
- Anthony Perkins kao Hector McQueen
- Vanessa Redgrave kao Mary Debenham
- Rachel Roberts kao Hildegarde Schmidt
- Richard Widmark kao Ratchett
- Michael York kao grof Rudolf Andrenyi
- Colin Blakely kao Cyrus B. Hardman
- George Coulouris kao dr. Constantine
- Denis Quilley kao Antonio Foscarelli
- Vernon Dobtcheff kao concierge
- Jeremy Lloyd kao A.D.C.
Produkcija
Razvoj
Agatha Christie bila je izrazito nezadovoljna nekolicinom adaptacija njezinih djela iz 60-ih godina te je, navndno, bila nevoljko prodalava prava na nove adaptacije. Kadas su Nat Cohen, predsjednik kuće EMI Films, i producent John Brabourne pokušali dobiti prava za ovu adaptaciju, smatrali su kako će im biti potreba pomoć Lorda Mountbattena od Burme, člana kraljevske obitelji i Brabourneovog punca, prilikom otvaranja teme. Kako je kasnije otkrio njezin suprug, Max Mallowan, "Agatha je, osobno, uvijek bila alergična na adaptacije njezinih knjiga na filmu, ali je uvjerena da nevoljko pristane na ovu". Agatha Christie je navodno pristala na ovu adaptaciju jer su joj se sviđali Brabourneovi ranije producirani filmovi Romeo and Juliet i Tales of Beatrix Potter.[4]
Odabir glumaca
Gwen Robyns, autorica biografije Agathe Christie, navodi kako je spisateljica rekla sljedeće: "Dobro je urađen, osim jedne pogreške. Bio je to Albert Finney kao moj detektiv, Hercule Poirot. Napisala sam kako ima najbolji brk u Engleskoj, a u filmu nije bilo tako. Mislim da je to šteta—zašto ga ne bi imao?"[5]
Ostali glumci željno su prihvaćali uloge. Lumet je prvo išao kod Seana Conneryja, koji je priznao da mu je Lumet "glupavo laskao", kazavši da će, ako dobiju najveću zvijezdu, ostali odmah pristati. Ingrid Bergman je inicijalno predložena za ulogu princze Dragomiroff, međutim glumica je osobno tražila ulogu Grete Ohlsson. Lumet je to prokomentirao ovako:
Ona je bila izabrala malu ulogu i nisam ju mogao uvjeriti da promijeni mišljenje. Bila je simpatično tvrdoglava, ali i dalje tvrdoglava ... S obzirom da joj je uloga bila tako mala, odlučio sam joj dati jednu veliku scenu, u kojoj priča gotovo pet minuta bez prestanka, sve u jednom kontinuiranom kadru. Mnogo glumica oklijevalo bi oko toga. Nju je ideja oduševila i maksimalno ju je iskoristila. Prikazala je cijelu paletu emocija. Nikada nisam vidio ništa takvo.[6]:246–247
Ingrid Bergman je u konačnici dobila i Oscara za svoju ulogu Grete Ohlsson, što joj je bio posljednji Oscar u bogatoj i plodnoj karijeri.
Cjelokupni budžet filma, koji je iznosio £554,100, financirala je kuća EMI Films.[3]
Snimanje
Unsworth je film snimao koristeći Panavision kamere. Interijeri su snimani u prostorijama studija Elstree, dok su eksterijeri mahom snimani u Francuskoj tokom 1973. godine; željeznička radionica nedaleko od Pariza iskorištena je za scene istanbulskog kolodvora. Scene vlaka kako prolazi kroz Srednju Europu snimane su u planinama Jure na tada nedavno zatvorenoj pruzi od Pontarliera do Gilleya, dok su scene vlaka zatrpanog u snijegu snimane nedaleko od Montbenoîta.[7] Nekoliko tjedana prije snimanja, produkcija se bojala da količina snijega neće biti dovoljna za uvjerljivo snimanje scena zatrpanog vlaka tako da su bili spremni dovesti velike količine snijega neovisno o visokim troškovima. Međutim, večer prije snimanja napadalo je toliko snijega da dodatni snijeg nije bio potreban, što se pokazalo dobrim jer su kamioni koji su ga trebali dovesti i sami zapeli u snijegu negdje na putu.[8]
Luksuzni vagon za jelo, u kojem je sniman dio scena, danas se nalazi u muzeju u grčkom Solunu.
Muzika
Tema "Orient Express", koju je komponirao Richard Rodney Bennett, kasnije je prerađena u orkestralnu suitu te je izvođena i snimana mnogo puta. Na originalnom soundtracku za film izveo ju je orkestar Kraljevske operne kuće pod dirigentskom palicom Marcusa Dodsa; klavir je na snimci svirao sam Bennett.
Kritike
Box Office
Murder on the Orient Express imao je svoju premijer u Ujedinjenom Kraljevstvu 24. studenog 1974. godine. Film je bio izrazito uspješan na box officeu s obzirom na skromni budžet od oko $1,4000,000, zaradivši preko $35,700,000 u Sjevernoj Americi. Po zaradi je bio 11. najuspješniji film 1974. godine. Nat Cohen je jednom prilikom rekao da je ovo bio prvi film u potpunosti financiran od strane britanskog studija koji je bio na vrhu tjednog box officea u Sjedinjenim Državama.
Ocjene kritičara
Film je izrazito dobro prošao i kod kritičara, koji su nahvalili film. Na portalu Rotten Tomatoes, film ima status "fresh" filma uz 90% pozitivnih ocjena i s prosječnom ocjenom 7.71/10, uz konsenzus: "Ubojstvo, intrige i zvjezdana postava čine ovu stilski profinjenu adaptaciju romana Murder on the Orient Express jednu od najboljih adaptacija Agathe Christie koja je ugledala filmsko platno".[9] Roger Ebert dao je filmu tri od četiri zvjezdice, navodeći da "pruža dobru zabavu, visoki stil i emotivni pozdrav jednom ranijem periodu filmskog stvaralaštva".[10] Vincent Canby, tadašnji glavni kritičar New York Timesa, također je pohvalio film.[11]
Mišljenje Agathe Christie
Iako nije gajila simpatije prema svojim adaptacijama, Agatha Christie rekla je kako joj je ovaj film, uz Witness for the Prosecution, jedini što ga je doista aktivno voljela.[4]
Nagrade
| Godina | Nagrada | Kategorija | Ishod | Primatelj(i) | Bilješke |
|---|---|---|---|---|---|
| 1974. | Nagrade Nacionalnog odbora za recenziju filmova | Top deset filmova | Osvojeno | Murder on the Orient Express | Drugo mjesto, iza filma The Conversation. |
| 1975. | Oscar | Najbolji glumac | Nominacija | Albert Finney | |
| Najbolja sporedna glumica | Osvojeno | Ingrid Bergman | |||
| Najbolji adaptirani scenarij | Nominacija | Paul Dehn | |||
| Najbolja fotografija | Nominacija | Geoffrey Unsworth | |||
| Najbolja kostimografija | Nominacija | Tony Walton | |||
| Najbolja originalna glazba | Nominacija | Richard Rodney Bennett | |||
| Nagrada BAFTA | Najbolji film | Nominacija | John Brabourne, Richard Goodwin | ||
| Najbolji glumac | Nominacija | Albert Finney | |||
| Najbolja režija | Nominacija | Sidney Lumet | |||
| Najbolji sporedni glumac | Osvojeno | John Gielgud | |||
| Najbolja sporedna glumica | Osvojeno | Ingrid Bergman | |||
| Najbolja fotografija | Nominacija | Geoffrey Unsworth | |||
| Najbolja montaža | Nominacija | Anne V. Coates | |||
| Najbolja filmska glazba | Osvojeno | Richard Rodney Bennett | |||
| Najbolja scenografija | Nominacija | Tony Walton | |||
| Najbolja kostimografija | Nominacija | Tony Walton | |||
| Nagrada Ceha američkih redatelja | Izvanredno redateljsko postignuće na filmu | Nominacija | Sidney Lumet | ||
| Nagrada Edgar | Najbolji filmski scenarij | Nominacija | Paul Dehn | ||
| Filmska nagrada Evening Standard | Najbolji film | Osvojeno | Sidney Lumet | ||
| Najbolji glumac | Osvojeno | Albert Finney | |||
| Najbolja glumica | Osvojeno | Wendy Hiller | |||
| Nagrada Ceha scenarista Velike Britanije | Najbolji britanski scenarij | Osvojeno | Paul Dehn | ||
| 1976. | Nagrada Grammy | Album najbolje originalne glazbe za film ili televizijsku miniseriju | Nominacija | Richard Rodney Bennett | |
| 2005. | Nagrada Satellite | Najbolji klasični DVD | Nominacija | Murder on the Orient Express |
Ostavština u sklopu filmova o Poirotu
Ovaj film zapravo je označio početak serije tzv. "all-star adaptacija" romana Agathe Christie koje su se pojavile tijekom 1970-ih i početkom 1980-ih. Ostala tri naslova bila su Death on the Nile, The Mirror Crack'd i Evil under the Sun. Također, ovo je jedini film u kojem je Poirota tumačio Albert Finney i jedini film koji je liku Herculea Poirota donio nominaciju za Oscara. U ostalim filmovima poslije ovog, Poirota je tumačio Peter Ustinov.
Povezano
- Murder on the Orient Express (2001), televizijski film s Alfredom Molinom u ulozi Poirota
- "Murder on the Orient Express" (2010), epizoda serije Agatha Christie's Poirot
- Murder on the Orient Express (2017), film Kennetha Branagha
Izvori
Eksterni linkovi
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
