From Wikipedia, the free encyclopedia
Lanča Automobili SpA. (ital. Lancia Automobiles SpA) je italijanski proizvođač automobila koji je osnovao Vićenco Lanča 1906. godine u gradu Torino. Kompanija ima vrlo dugu tradiciju proizvodnje luksuznih modela i velike uspehe u reli vožnji. 1960. godine postaje član Fijat grupe. Kompanija je zatvorena 1986. godine zajdeno sa Alfom, kako bi se formirao novi pogon Alfa-Lanča industrija (ital. Alfa-Lancia Industriale SpA) koja je kasnije takođe povučena i preuzeta pod okrilje Fijat kompanije 2007. godine. Pri celokupnoj reorganizaciji italijanske industrije automobila formirano je odeljenje sa prvobitnim nazivom (ital. Lancia Automobiles SpA) kao deo grupe (ital. Fiat Group Automobiles SpA). Moderni Lanča automobili predstavljaju luksuznu alternativu Fiatovim i Alfinim vozilima sa kojima deli platformu i agregate. Zaštitni znak firme je upotreba grčkog alfabeta u nazivima modela. Oliver Francis je generalni direktor firme.
Lanča je osnovana 29. novembra 1906. u gradu Torinu (Italija), a osnivači su Vićenco Lanča i Klaudio Fogolin, obojca Fiatovi reli vozači. Prvi Lanča automobil se zvao “Tipo 51”, kasnije nazvan Lanča Alfa koja je imala dugu tradiciju. Napravljen je 1907. sa datumom proizvodnje u 1908. godini. Ova kola su imala motor sa 4 cilindra koji je razvijao 58 KS. Lanča je poznata u svetu automobilizma po mnogim inovacijama. Lančiji možemo biti zahvalni na mnogim izumima koji se i posle celog veka primenjuju u modernom konceptu u industriji automobila. 1913. godine model Lanča Teta je prvi automobil u Evropi, koji je imao kompletan električni sistem kao deo standardne opreme. Prvi automobili sa samonosećim telom (bez šasije) su bile Lanče proizvedene od 1922 do 1931. godine, a po ugledu na tadašnje avione. Sva moderna današnja ogibljenja su zasnovana na izumu koji se ovde prvi put primenjen, to su bile opruge sa hidrauličnim amortizerom. Ona je izumitelji i prvog petobrzinskog menjača 1948. godine, kao i prvih V motora V6 1950. u Aureliji, a kasnije i V8, V12 i na kraju V4. Nezavisno ogibljenje (suspenzija) na sva 4 točka je naravno Lančin izum.
Hronologija proizvodnje Lanča automobila:
Kroz istoriju kompanija je poznata po značajnim uspesima na reli takmičenjima. Posebno su poznati modeli Lanča Delta sa kojima je kompanija ovojila svetski reli šampionat (VRC) 6 godina uzastopno (1987-1992). Takođe su osvajali šampionate sa modelima Lanča Fulvia (1972), Lanča Stratos (1974, 1975, 1976) i Lanča 037 (1983).
Nakon što je sin Vićenca Lanče preuzeo firmu, on je sve više uzimao učešća u moto-sportovima i odlučio je da napravi model automobila za gran pri. Vitorio Jano je novi dizajner firme Lanča, a njegov model Lanča D50 učestvuje na Grand priu u Španiji 1954. godine gde Alberto Askari uzima pol poziciju i voz najbrži krug. Na Velikoj nagradi Monaka, Askari je pao u luku tako što je promašio krivinu u šikani. Nedelju dana kasnije Askari je poginuo u nesreći vozeći Ferarijev model na trci u Monci. Njegovom smrću i zbog finansijskih problema Lancia se povukla sa Gran pri trka[1]. Sve ukupno, Lanča je na ovim takmičenjima ostvarila dve pobede i deset podijuma[2]. Lančijin tim je prebačen na tim Skuderija Ferari [3], sa kojim je Huan Manuel Fanđo pobedio na šampionatu 1956. godine sa Lanča-Ferari automobilom.
Lanča je imala velikih uspeha u Moto-sportu tokom dugog niza godina, a uglavnom u reli trkama. Pre formiranja svetskog prvenstva u reliju, Lanča je ostvarila pobedu u konkurenciji konstruktora na Međunarodnom prvenstvu 1972. godine sa modelom Lanča Fulviija. Nakon osnivanja svetskog šampionata, popularno nazvanog "WRC", Lanča postaje statistički gledano najuspešnija ekipa (sve do povlačenja sa trka 1993. godine). Osvajala je titule najboljih konstruktora sa modelima Lanča Stratos (1974, 1975 i 1976.), zatim Lanča 037 1983. godine i Lančom Delta od 1987 do 1992 (6 godina uzastopno). Delta je time najuspešniji pojedini model ikada na ovom takmičenju od osnivanja.
Juha Kankunen i Miki Biason su obojica osvojili dve titule najboljeg vozača sa Deltom. Među ostalim vozačima koji su osvojili Svetska prvenstava u reliju sa Lančom su Marku Alen, Didije Auriol, Sandrom Munari, Bernar Darniš, Valter Ror, Bjern Valdegard i Anri Toivonen. U istoriju ovog brenda u okupljanjima na reli trkama zapisane su i tragedije, sa smrtnim ishodima italijanskog vozača Atilia Betege na Relju Korzika 1985. sa modelom Lanča 037, a zatim finskog favorita Toivonen u Lanči Delta S4 na istom takmičenju tačno godinu dana kasnije. Te smrti će na kraju dovesti do ukidanja takmičenja u Grupi B.
Tokom dominacije Lanče u Reliju, kompanija je uzela učešće i u trkama sportskih automobila kasnijih 1970-ih pa sve do sredine 1980-ih. Prvi model koji se takmičio je bio Lanča Stratos HF u grupi 4, kao i kratko učešće sa verzijom za Grupu 5. Ovaj model je kasnije zamenio model Lanča Monte Karlo - Turbo. Tim je imao uspeha pa je napredovao u Grupu 6 sa modelom Lanča LC1 Spajder, kome je sledio LC2 kupe u Grupi C sa Ferarijevim motor u sezoni 1983. LC2 model je postavio tadašnje standarde u smislu sirove brzine, model je uspeo da se izbori za 13 pol pozicija, međutim, njegovi rezultati su bili sputani lošom pouzdanošću i ekonomičnošću potrošnje goriva, pa je uspeo da pobedi na samo tri Evropska i Svetska šampionata u konkurenciji izdržljivosti. Lančin tim sportskih auta nije mogao da se takmiči protiv tada dominantnih Poršeovih modela 956 i 962, što je dovelo do pada ovog sektora. Od 1986. godine Lanča se fokusira na Reli prvenstva tako da se samo privatni timovi nastavljaju takmičiti sa modelom LC2 sve od 1990. godine.
Možda bi trebalo istaći da je fabrika od početka imala slabu profitnu stopu, s obzirom na insistiranju na kvalitetu po svaku cenu, bez obzira na veličinu i klasu određenog modela. Momentom stupanja u brak iz računa sa FIAT-om, smisao je bio da se profitna stopa Lanče podigne, tako što bi FIAT svoju tehnologiju ustupao Lanči, a Lanča brendirala FIAT sa sinonimom za kvalitet i pouzdanost. Lanča je postala deo Fiata 1969. godine. Posle velikog pada prodaje krajem 70ih i početkom 80 ih, tek krajem 90-ih godina i pojavom Alfe 156, Fiata Pande i Punta, ulaganjima Fiata u Azijsko tržište (uglavnom Kina) i velikom ekspanzijom Marea, Bravo i Brave vozila u Južnoj Americi i Lanča se vraća na mesto koje joj pripada sa modelima Ipsilon, Kapa, a kasnije i Libra.
Najmanji i začuđujuće najprodavaniji Lančijin model zasnovan na platformi Fiat Punta, Lanča Ipsilon. Može se tretirati kao “najmanji luksuzni auto na svetu”. Proizvodi se od 1992 sa značajnim izmenama izgleda 1995, 1997, 2004 i 2007. godine. Posebno je atraktivna i tražena MOMO verzija Ipsilona, sa još bezbroj modifikacija od drugih studija Sport i drugih varijanti.
Monovolumen ili (minivan) model koji je za prevoz više ljudi kojima je konfor na prvom mestu. Inače ovo je prvi minivan koji ima zonsku kontrolu klime za svaki red sedišta.
Lanča Fedra Eurovan nova klasa vozila u Evropi zajednički napor PSA grupe i Fiata. Sa kojima i deli zajedničku platformu agregate i većinu delova što je inače i bio cilj ove dve grupe.
Perjanica u ekskluzivnom segmentu italijanskih vozila. Prizvodla se od 2002. godine do 2008. godine. Sada se pravi samo po narudžbini. Zvanično vozilo italijanske vlade i mnogih diplomatskih predstavništva širom sveta.
Naslednica po imenu ali ne i po temperamentu slavne HP Delte iz 80-ih i početkom 90-ih godina. Nova Lanča predstavljena 2007, a počela sa prodajom 2008. godine. Argeto Oro i Platino tri paketa opreme. Prvi Evropski model sa poluautmatskim parkiranjem (bez učešća vozača prilikom upravljanja).
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.