From Wikipedia, the free encyclopedia
Za ostale osobe s istim imenom, v. Kserks.Kserks (Kserkso) I (vladao od 486. – 465. pne.[1]) bio je perzijski vladar iz iranske dinastije Ahemenida koji je vladao Perzijskom Monarhijom. Rodio se 519. pne. kao sin kraljice Atose i velikog kralja Darija I Velikog.
| Kserks I | |
|---|---|
 Reljef u Perzepolisu koji prikazuje Kserksa | |
| Veliki kralj Perzije | |
| Vladavina | septembar 486. - oktobar 465. pne. (20 godina) |
| Krunidba | 486. pne. |
| Prethodnik | Darije I Veliki |
| Nasljednik | Artakserks I |
| Supruga | Amestrija |
| Djeca | Artakserks I, Amitis, Darije, Histasp, Rodoginije, Artarije, Ratašah, itd. |
| Puno ime | |
| Kserks I Veliki od Perzije | |
| Dinastija | Ahemenidi |
| Otac | Darije I Veliki |
| Majka | Atosa |
| Rođenje | 519. pne. |
| Smrt | 465. pne. Perzepolis |
| Pokop | Nakš-e Rustam |
Ime Kserks (eng. Xerxes) je izvedenica latinskog i grčkog jezika od perzijske riječi Hšājāršā. To ime se spominje u mnogim zapisima na raznim jezicima koji su govoreni diljem velike Perzijske Monarhije; na perzijskom, elamitskom, babilonskom, egipatskom (demotskom), itd. Grčko ime je zabilježeno u Herodotovoj Historiji i Diodorovoj Historijskoj biblioteci.
Herodot u svojoj knjizi spominje kako Kserks znači „Ratnik”, što uglavnom nije prihvaćeno kod modernih historičara prema kojima Kserks znači „Vladar heroja”.
Alternativno englesko ime Ahasuerus je izvedenica latinskog prijevoda biblijskog imena Áḥašweroš (אחשורוש), što je pak izvedenica babilonske riječi Acḫšiyaršu. Obje ove izvedenice uključujući i grčko ime Ξέρξης su izvedenice staroperzijske riječi Xšayāršā odnosno Khsayârshâ. Lingvističke promjene imena događale su je prilikom prijelaza iz jezika u jezik na putovanju iz Perzije prema zapadnom svijetu. Biblijski tekstovi na više mjesta spominju ime Ahasuerus kako ekvivalent Kserksu[2], a oba imena su izvedenica perzijske riječi Hšajāršā.
Nedugo nakon što je došao na prijestolje, Kserksov otac Darije I Veliki (sin Histaspa) oženio se Atosom, kćeri Kira Velikog. Obojica su bili iz ahemendiske dinastije, no iz različitih obiteljskih pravaca. Ženidba Kirove kćeri ojačala je njegovu poziciju na tronu Perzijske Monarhije. Darije Veliki je bio aktivan vladar, zaokupljen graditeljskim projektima u Perzepolisu, Suzi, Egiptu, itd. Prilikom kraja njegove vladavine odlučio je kazniti Atenu zbog njene potpore jonskom ustanku, no nova pobuna u Egiptu koju je vjerojatno poveo perzijski satrap (namjesnik) odgodila je ekspediciju. Prema perzijskom zakonu, ahemenidski vladari morali su imenovati nasljednika uoči ozbiljnijih ekspedicija. Neposredno prije svoje smrti Darije je pripremio vlastitu grobnicu u Nakš-e Rustamu i imenovao je Kserksa, najstarijeg sina s Atosom, za svoga nasljednika. Darijevo loše zdravlje spriječilo ga je u planiranju novih pohoda, a kulminiralo je njegovom smrću 486. pne.
Kserks nije bio najstariji Darijev sin koji je prema iranskoj tradiciji trebao naslijediti velikog kralja, no bio je najstariji sin iz Darijevog braka s Atosom koja je potomak Kira Velikog, zbog čega je Kserks proglašen perzijskim prijestolonasljednikom. Moderni historičari uglavnom se slažu kako je Darijev odabir Kserksa bio isključivo zbog povlaštene pozicije koje je imala Atosa kao Kirova kćer.
Kserks je okrunjen u periodu između listopada i prosinca 486. pne. kada je imao oko 33 godine. Prijenos političke moći na Kserksa protekao je glatko budući da je preko majke vukao podrijetlo od Kira Velikog, pa se protiv njegova imenovanja nije bunio nitko iz Darijeve obitelji, te niti jedna od brojnih perzijskih provincija.
Iako Herodotova Historija ne spominje koje je religije bio Kserks, moderni historičari smatraju kako je bio sljedbenik zoroastrizma.
Nedugo nakon stupanja na prijestolje, Kserks je ugušio pobune u Egiptu i Babilonu koje su izbile godinu dana ranije, i imenovao je brata Ahemena namjesnikom (satrapom, perz. khshathrapavan) u Egiptu. Godine 484. pne. ugušio je ustanak u Babilonu i Babilonce kaznio uništenjem zlatnog spomenika babilonskom bogu Marduku. To oskrvnuće nagnalo je Babilonce da se opet pobune 482. pne. i prema babilonskim zapisima Kserks nije nazivan Kraljem Babilona već je rabio druge titule poput Veliki kralj Perzije i Medije, faraon Egipta, Kralj kraljeva (Šahanšah) ili Kralj naroda (svijeta).
Kserks je ostao upamćen najviše po svojoj ulozi u grčko-perzijskim ratovima. Njegov otac Darije I Veliki ostavio mu je zadatak da kazni grčke polise Atenu i Ereterju, koji su napadali perzijske gradove u Joniji (istočna obala Egejskog mora), u Egiptu i na Cipru. Budući da je pomorska kažnjenička ekspedicija protiv Atene koju je poslao Darije završila neuspjehom u bitci kod Maratona 490. pne., Kserks je sedam godina poslije odlučio poslati kombiniranu pomorsko-kopnenu ekspediciju[3]. Godine 480. pne. okupio je vojsku koja se prema modernim procijenama sastojala od 25 – 100 tisuća ljudi. Herodot je volio pretjerivati i rekao da je vojska bila sačinjena od 5,2 milijuna ljudi što je bilo nemoguće za održavanje. Perzijska vojska sastojala se od Perzijanaca i drugih iranskih naroda, te Asiraca, Feničana, Babilonaca, Indijaca, Egipćana, Židova, Arapa, čak i Grka, pa ju je Herodot volio nazivati „Vojskom tisuću naroda”.
Okosnica perzijske vojske bili su legendarni Perzijski besmrtnici, sastavljeni od 10.000 vojnika koje se često naziva najkvalitetnijim vojnicima starog vijeka. Kserks i Mardonije napravili su pontonski most preko Dardanela koji se smatra čudom starovjekovnog inženjerstva, i preko njega prebacili vojsku iz Azije u Evropu. Herodot pripovjeda da je prilikom prelaska iz Azije oluja uništila dio mornarice zbog čega je Kserks naredio „bičevanje mora“, a moderni historičari smatraju da se ta grčka legenda temelji na perzijskom postavljanju ogromnih konopa u more koji su kasnije pridržavali pontonski most sastavljen od serije brodova. Dolaskom Perzijanaca na grčki teritorij, mnogi grčki polisi poput Tesalije, Tebe i Arga stali su na stranu Perzije koja im je kao federacija jamčila ravnopravnost i sigurnost, te su se priključili savezu protiv hegemonističke Atene. S obzirom na česte oluje koje su uništavale perzijsku mornaricu, Kserks je odlučio prokopati dvokilometarski kanal kroz poluotok Atos kako bi skratio put svojim brodovima. Prilikom dolaska do Termpilskih vrata, skupina od 8 – 11 tisuća Grka predvođenih s 2000 Spartanaca pokušala im se suprostaviti u uskom prolazu Termopil misleći da perzijska brojčana prednost neće doći do izražaja, no Perzijanci ih pobjeđuju i nastavljaju napredovati prema jugu Grčke. Paralelno kopnenoj bitci, vodila se i pomorska bitka kod Artemizija u kojoj također pobjeđuju Perzijanci. Nakon bitke kod Termopila grčki historičari stvorili su mnoge mitove o borbi kako bi umanjili sramotu poraza. Ubrzo nakon bitke perzijska vojska dolazi do Atene i Eretreje te ih na nekarakterističan način perzijskim vladarima spaljuje kao znak odmazde za atensko spaljivanje grada Sarda na egejskoj obali. Atenjani su pobjedu protiv Perzijanaca ostvarili tek u pomorskoj bitci kod Salamine[4], kada je Temistoklo iskoristio prednosti plitkog i uskog zaljeva u kojem perzijska mornarica nije mogla manevrirati. Čuvši za nerede u perzijskoj federalnoj jedinici Babiloniji, Kserks i vojska odlaze iz Grčke, a kontrolu ostavljaju manjem dijelu vojske i svojim grčkim saveznicima na čelu s Mardonijem koji su poslije godinu dana Atenjani i Spartanci porazili u bitci kod Plateje. Službeno, rat između Perzijanaca i Grka okončan je Kalijinim mirom, 30 godina poslije velikih bitaka.
Kserks je dovršio Perzepolis, remek-djelo starovjekovne arhitekture koje je započeo graditi njegov otac Darije I Veliki. Vratarnica koju je sagradio Kserks I vodi prema jugu do apadane (zgrade za prijeme), a prema istoku do drugog nedovršenog ulaza koji gleda na prijestolnu dvoranu (tzv. Dvoranu od tisuću stupova). Složeni portal u sredini dijeli te ceremonijalne zgrade od kraljevskih odaja s kraljičinim koji okružuje otvoreno dvorište. Na jugoistoku se sigurno nalazila izolirana riznica.
Do današnjeg dana nije razjašnjeno je li Ahasuer (Ahasver) iz Knjige o Esteri (Stari zavjet) Kserks I, ili se pak radi o kasnijim perzijskim velikim kraljevima Kserksu II, Artakserksu I ili Artakserksu II.
Kserks I je ubijen 465. pne. Ubio ga je satrap Artaban koji je na prijestolje podigao Artakserksa I, Kserksova sina.
Kserks je prikazan u mnogim filmovima, najčešće u kontekstu njegove uloge tokom grčko-perzijskih ratova odnosno bitke kod Termopila gdje je njegova perzijska vojska ratovala protiv Spartanaca i drugih grčkih vojnika. U filmu 300 Spartanaca iz 1962. Kserksa je tumačio engleski glumac David Farrar, dok ga je u Frank Millerovom filmu 300 iz 2007. tumačio brazilski glumac Rodrigo Santoro. Potonji film je izazvao velike vrlo kontroverze zbog vrijeđanja perzijske kulture i prikazivanja Perzijanaca kao deformiranih krvožednih barbara, zbog čega su prosvjedovali Iranci diljem svijeta. Film prikazuje Kserksa kao ćelavog i gotovo golog, koji nosi samo remen, čizme i ogrtač. Tu su i upadljivi lanci koji vise preko njegove glave, grudi i tijela (pokušaj prikazivanja njegove tiranske i sadističke naravi), te mnogi piercinzi, igle, karike, naušnice, itd. Dugi crni nokti ga pokušavaju prikazati kao zvijer s velikim pandžama, dok ga pak šminka prikazuje kao homoseksualca[5]. Ipak, pravi Kserksov izgled baziran na perzijskih reljefima pokazuje čovjeka s dugom, bujnom i kovrčavom kosom te bradom[6].
| Prethodnik: | Veliki kralj Perzije (486. - 465. pne.) ____________________ Faraon Egipta (486. - 465. pne.) | Nasljednik: |
| Darije I Veliki (522. - 486. pne.) | Artakserks I (465. - 424. pne.) |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
