Najpoznatiji rad mu je bio Heronova kugla ili eolipile, koji se smatra prvim parnim strojem u povijesti. Poznati izum mu je i vjetrenjača, kojom je koristio energiju vjetra za sviranje na orguljama. Mnogi njegovi radovi su izgubljeni, ali neke njegove radove možemo naći u arapskim rukopisima.
Heronova kugla ili eolipile se smatra prvim parnim strojem u povijesti. Heron je grijao šuplju kuglu s vodom, dok voda nije proključala. Para je izlazila kroz dvije cijevi, savinute u suprotnim smjerovima i tako je uzrokovala okretanje kugle.
Heron je poznat i kao jedan od osnivača kibernetika, koja postaje znanošću tek polovinom 19. stoljeća. To je bio ustvari automat za svetu vodu, koji je radio kada bi ubacili kovanice. Kada je novčić bio ubačen, pao bi na polugu, te bi težina novčića podigla polugu i sveta voda bi procurila iz cijevi, sve dok novčić ne bi pao s poluge, pa bi se cijev zatim zatvorila.[6]
Njegove izume najviše je koristilo starogrčkokazalište. Napravio je i stroj koji je “prikazivao” predstavu preko 10 minuta. Sistem čvorova, užadi i jednostavnih strojeva, pokretao je rotirajući cilindar, koji su pokretali male skulpturice na vrhu kutije.
Heronovo možda najkorisnije otkriće je bila vodena pumpa, koja je sistemom posuda pumpala vodu van. Osim za piti vodu, koristili su je i vatrogasci.
Osmislio je i lom svjetlosti, koji je kasnije nazvan Fermatov princip, koji poučava kako se zraka svjetlosti, koja putuje između dvije točke, uvijek kreće najkraćim putem.
Osmislio je i “špricu” – kojom je kontrolirao količinu izručene tekućine ili zraka.[7]
Heronov vodoskok je imao posude, iz kojih je voda izbačena korištenjem hidrostatičkog tlaka.
Humphrey John W., John P. Oleson, Andrew N. Sherwood: "Greek and Roman technology: A Sourcebook. Annotated translations of Greek and Latin texts and documents", publisher = Routledge, 1998.