From Wikipedia, the free encyclopedia
Điro di Lombardija (ital. Giro di Lombardia) jednodnevna je klasična biciklistička trka koja se održava u oktobru u Lombardiji (Italija). Poslednja je u nizu pet monumentalnih klasika u kalendaru Svetske biciklističke unije (UCI), a takođe je i poslednja trka u kalendaru UCI vorld tura za rangiranje vozača — i stoga odlučujuća za pobedu u vorld turu. Dok se Milano—Sanremo često naziva i sprinterski klasik, Điro di Lombardija (koja se održava u jesen) naziva se brdskim klasikom. Trka je održavana svake godine, izuzev 1943. i 1944. kada je takmičenje izostalo zbog Drugog svetskog rata.[1]
Datum održavanja | oktobar |
---|---|
Region održavanja | Lombardija |
Naziv trke | Điro di Lombardija |
Lokalni naziv(i) |
|
Disciplina | drumski |
Takmičenje | Svetska turneja UCI |
Tip | jednodnevna trka |
Organizator | RCS Sport |
Direktor trke | Mikele Akvarone |
Prvo održavanje | 12. 11. 1905 |
Broj održavanja | 118 (do 2024) |
Prvi pobednik | Belgija Đovani Đerbi |
Najviše pobeda |
|
Trenutni pobednik | Kolumbija Esteban Čavez (2016) |
Điro di Lombardija je nastala kao ideja novinara Tulija Morganjija, koji je hteo da vozaču iz Milana, Pjerinu Albiniju, pruži šansu za revanš protiv Đovanija Kuniola koji ga je pobedio u trci Kopa del Rej koja nije dugo trajala.[1] Gazeta delo sport je organizovala novu trku 12. novembra 1912. pod imenom Milano—Milano.[2] Trka je privukla ogroman broj publike pored puta; trijumfovao je Đovani Đerbi, jedna od zvezda biciklizma tog doba. Đerbi je pobedio 40 minuta ispred Đovanija Rosinjolija i Luiđija Gane.[3]
Trka je ubrzo postala deo italijanske i evropske biciklističke sezone. Naziv je promenjen u Điro di Lombardija 1907. godine.[2] Nakon nekoliko prvih godina, trkom su dominirali Francuz Anri Pelisje i lokalni rivali i heroji Gaetano Beloni i Kostante Đirardengo; sve trojica su trku osvojila po tri puta.
Od tridesetih do pedesetih godina 20. veka, Alfredo Binda, Đino Bartali i Fausto Kopi, ikone biciklizma u Italiji, bili su glavni protagonisti na Điro di Lombardiji. Kopi je pobedio pet puta, od toga četiri puta zaredom,[1] dok je Binda trijumfovao četiri puta.[1] Kopi je do svake pobede došao solo, napadom na usponu Madona del Gisalo, gde je sticao prednost koju je zadržavao do kraja u Milanu.[1] Đino Bartali je rekorder po broju podijuma: devet puta je trku završio među prva tri vozača, od čega je tri puta osvojio, četiri puta završio drugi, uz dva treća mesta.[1]
Na trci 1956. viđena je velika borba. Na 60 km do cilja formiran je beg, u kome je bio Fausto Kopi koji je tražio svoju šestu pobedu. Fjorenco Manji je propustio beg, ali solo stigao do lidera u poslednjim kilometrima. Manji i Kopi su se raspravljali, a Andre Darigad je napao i došao do pobede; Kopi je završio drugi, a Manji treći.[4]
Godine 1961. cilj trke je iz Milana premešten u Komo i identitet trke je promenjen iz korena. Ravan finiš u Milanu je zamenjen spektakularnim finišom kod jezera Komo, 6 km nakon poslednjeg uspona na trci. Uprkos vraćanju finiša trke u Milano u nekoliko prilika, trka je razvila novi identitet, definisan nizom uspona i planinskim profilom.[5]
Tokom godina, trkom su uglavnom dominirali Italijani. Francuz Anri Pelisje i Irac Šon Keli su jedini biciklisti van Italije koji su tri puta osvojili trku. Edi Merks je osvojio tri puta zaredom od 1971. do 1973, ali mu je poslednja pobeda oduzeta zbog dopinga i dodeljena drugoplasiranom Feličeu Đimondiju.[6]
Trka 1974. je rodila još jednu nezaboravnu anegdotu. Edi Merks je hteo da se osveti zbog oduzete pobede, ali je Roger de Flamink napao u ranom delu trke, zbog čega je Merksov tim morao da radi na čelu da bi ga dostigli. De Flamink nije bio zainteresovan da ide solo, stao je i sakrio se iza žbunja, pustivši glavnu grupu da prođe. Dostigao je grupu, otišao do vrha i u šali upitao Merksa koga jure.[7] De Flamink je osvojio trku ispred Merksa.[7]
Pobednici Di Lombardije:[8]
Višestruki pobednici
|
Pobede po državama
|
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.