Gari Kasparov

Garry Kimovič Kasparov (ruski: ; IPA: [ˈgarʲə ˈkʲɪməvʲə̈ʨ kʌˈsparəf]) (rođen 13.4. 1963. u Bakuu u Azerbejdžanu) je šahovski velemajstor i bivši svjetski prvak u šahu.

Kasparov na turniru "Chess Classics" u Frankfurt na Majni 1999. godine

Kasparov je godine 1985. postao najmlađi svjetski prvak u povijesti. Službenu FIDE titulu je držao do 1993. godine. Iste je godine sukob s FIDE-om natjerao Kasparova da osnuje suparničku organizaciju, Profesionalno šahovsko udruženje. Nastavio je držati titulu "Klasičnog" svjetskog prvaka u šahu sve dok ga nije porazio Vladimir Kramnik godine 2000.

Kasparovljeva dostignuća u rejtingu uključuju 1. mjesto prema to Elo rejtingu gotovo neprekidno od 1986. do njegovog povlačenja 2005; te držanje najvećeg rejtinga od 2851. On također drži rekord za uzastopne pobjede na turnirima i Šahovske Oskare.

Kasparov je 10.3. 2005. objavio povlačenje iz profesionalnog šaha kako bi se posvetio politici i pisanju.

Rane godine

Gari Kasparov rođen je kao Hari Vajnštajn. Otac mu je bio Židov, a majka Armenka, djevojačkog prezimena Kasparjan. Roditelji su mu se rano razveli i majka je svoje prezime promijenila u rusku varijantu Kasparov. Sa 12 godina Hari je uzeo majčino prezime i "rusificirao" ime.

Rano je skrenuo pažnju na sebe izuzetnim talentom. Od 1974. uči u šahovskoj školi koju je vodio bivši svjetski prvak Mihail Botvinik. Godine 1976., kao trinaestogodišnjak, osvojio je prvenstvo SSSR za igrače do 18 godina.

Svjetska šahovska javnost ga je upoznala godine 1979. kada je uvjerljivo pobijedio na turniru u Banjoj Luci. Sljedeće godine priznat mu je naslov velemajstora. Brzo je napredovao. Godine 1982. na prvenstvu SSSR-a podijelio je prvo mjesto s Lavom Psahisom.

Uz profesionalno igranje šaha, bio je odličan student anglistike. Rado čita poeziju i napamet zna mnoge pjesme Jesenjina, Ljermontova i Jevtušenka. Fizički je snažan, igra nogomet i vozi bicikl.

U mečevima kandidata 1983. g. postiže uvjerljive pobjede. U četvrtfinalu pobjeđuje Beljavskog 6-3, u polufinalu Korčnoja 7-4, te u finalu Smislova 8,5-4,5. (Smislov je tada imao 62 godine. Bio je svjetski prvak 1957-1958, pet godina prije Kasparovljevog rođenja!)

Pet mečeva s Karpovom

Kasparov je sa 21 godinom bio najmlađi igrač koji je igrao meč za prvenstvo svijeta. Nasuprot njega bio je Anatolij Karpov, svjetski prvak od 1974, s 33 godine na vrhuncu snaga.

Neobičnim spletom okolnosti, u tijeku šest godina Kasparov i Karpov odigrat će čak pet mečeva za svjetsko prvenstvo. Obojica u to doba daleko nadmašuju sve ostale svjetske šahiste. U tim su mečevima odigrali ukupno 144 partije.

Prvi meč: 48 partija!

Ovo je najdulji meč u povijesti šaha, i to će sigurno zadugo i ostati. Imao je izrazito neobičan tijek i još neobičniji završetak.

Igralo se po pravilima usvojenim 1974: igra se dok jedan igrač ne postigne šest pobjeda, bez ograničenja trajanja meča. U slučaju poraza, bivši svjetski prvak ima pravo na revanš-meč u roku od godinu dana.

Meč je započeo u Moskvi, ujesen 1984. Kasparov je započeo samouvjereno, agresivnom igrom koja mu je do tada donosila uspjeh. To je međutim bilo lakoumno protiv izvrsno pripremljenog Karpova, vrhunskog majstora obrane i duboke strategije. Hladnokrvno je odbijao napade i postizao pozicionu prednost. Nakon devet partija rezultat je bio 4:0 za Karpova i izgledalo je da je sve gotovo.

Tada Kasparov naglo mijenja taktiku. Počinje igrati solidno, bez rizika, izazivajući protivnika da napada kako bi postigao još dvije pobjede. Karpov međutim ne želi preuzeti veći rizik, vjerotno u nadi da će posve poniziti mladog protivnika pobjedom od 6:0. Rezultat je bila serija od 17 remija!

Zatim je Karpov dobio 27. partiju i poveo 5:0. Konačno, međutim, Kasparov dolazi do pobjede u 32. partiji. Slijedi nova serija od 14 remija! Kasparov je nevjerojatno hladnokrvno sputavao svoje temperament, Karpov je bio jednako nevjerojatno neprodoran.

Igralo se već peti mjesec i oba igrača su bila isrcpljena. Onda Kasparov dobiva dvije partije zaredom, 47. i 48, i smanjuje na 3-5. Meč najednom opet postaje napet; godine 1978. Karpov je protiv Korčnoja vodio 5:2, zatim je Korčnoj izjednačio, da bi Karpov ipak dobio 32. partiju i tako pobijedio sa 6:5.

Sovjetska se šahovska federacija tada odlučila ne neobičan potez: zatražili su od predsjednika FIDE Florencia Campomanesa da meč prekine, jer su oba igrača potpuno iscrpljena. Predloženo je da se meč poništi, te da se nakon šest mjeseci igra novi. Oba su igrača to prihvatila; obojica su kasnije tvrdila da su bili izmanipulirani. Karpov je svakako bio u krizi, a Kasparov je ipak još uvijek trebao dobiti tri partije, a da ne izgubi nijednu.

Drugi meč: Kasparov prvak svijeta

Odluka o prekidu izazvala je lavinu polemika u šahovskom svijetu, ali bila je definitivna. Tako, nakon pauze od šest mjeseci, akteri su se ponovo susreli u Moskvi. Pravila su u međuvremenu bila promijenjena: dužina meča ograničena je na maksimalno 24 partije, s tim da se meč prekida ako netko postigne šest pobjeda. u slučaju da je nakon 24 partije rezultat neodlučan, svjetski prvak zadržava titulu. Ostalo je i pravo prvaka na revanš.

Borba je bila vrlo napeta i izjednačena. Nakon 23 partije, Kasparov je vodio 12-11. Posljednju partiju Karpov igra na sve ili ništa, ali gubi; tako Kasparov, star 22 godine, postaje 13. prvak svijeta, najmlađi u povijesti!

Velemajstor Dražen Marović pisao je tada u Šahovskom glasniku da je Kasparov zasluženo pobijedio. Bio je energičan i dosjetljiv, s teorijskim novinama i zbunjujućim žrtvama. Bijelima je uspijevao zahvatiti inicijativu, crnima se odlično branio u daminom gambitu i ševeninškoj varijajanti sicilijanke.

Sljedeća tri meča

Karpov je imao pravo na revanš, i tako je nepunih godinu dana nakon prethodnog igran i treći meč. Kasparov pobjeđuje 12,5-11,5.

Ne prolazi ni godinu dana, a veliki se protivnicu ponovo susreću. Karpov je pobjedom u meču kandidata ostvario pravo na novi meč. Ovoga puta Kasparov je bio pred porazom. Pri rezultatu 11-11, grubim previdom gubi 23. partiju. Karpov vodi 12-11 i treba mu remi u posljednjoj partiji, dok Kasparov mora igrati na pobjedu. Za razliku od Karpova u drugom meču, on uspijeva pobjediti. Tu je partiju, najvažniju u svojoj karijeri, dobio u Karpovljevom stilu: dugoročnom igrom na sitne prednosti uspio je dovesti do pobjede malo bolju konačnicu. Neriješenim rezultatom u meču sačuvao je naslov.

U to je doba Kasparov optužio FIDE za pristranost prema bivšem prvaku. Dražen Marović je u Šahovskom glasniku izrazio mišljenje da ima pravo: Kasparov je dvaput branio titulu u dvije godine, koliko Karpov u 10 godina.

O tijeku meča Marović je komentirao da Kasparov po svojoj naravi podsjeća na Aljehina i Talja: kreativan, nagao, impulzivan, često i nepromišljen. Te su slabosti Aljehinu donijele poraze u prvom meču s Euweom, a Talju u drugom meču s Botvinikom. Ova su dvojica, kao i Karpov, bili metodični, disciplinirani profesionalci.

Tri godine kasnije, Karpov je ponovo izazivač, pobjedivši konkurente u mečevima kandidata. Meč je opet bio neizvjestan do kraja. Kasparov pobjeđuje 12,5-11,5.

Politika: nastavak (šahovskog) rata drugim sredstvima

Doba gigantomahije Kasparova i Karpova ujedno je i doba velikih promjena u SSSR, konačno i njegovog raspada i rušenja komunizma. Dva velika protivnika našla su se i politički na suprotnim stranama.

Vatreni zagovornik demokracije

Karpov, koji je dva puta obranio sovjetsku domovinu od nasrtaja emigranta Viktora Korčnoja bio je miljenik starog sustava. Imao je nekoliko političkih funkcija, bio je i potpredsjednik sovjetske (a zatim ruske) šahovske organizacije.

Nasuprot tome, Kasparov od početka perestrojke javno djeluje, pružajući oduševljenu potporu Gorbačovljevim reformama, a zatim i Jeljcinu. Kasnije se međutim razočarao u obojici.

Njihovo je suparništvo 1990-ih godina dovelo i do borbe za vlast u Ruskoj šahovskoj organizaciji, a i FIDE je u tu borbu bila upletena.

Prijatelj Hrvatske

Ovo se suparništvo drastično manifestiralo u odnosu prema ratu na području bivše Jugoslavije.

Karpov je u prvoj polovici 1990-ih godina više puta posjećivao Srbiju i Crnu Goru. Igrao je na međunarodnim natjecanjima za momčad Agrouniverzala iz Zemuna. Vrhunac podrške Srbiji bilo je odigravanje simultanke u okupiranom Vukovaru 1995. g.

Nasuprot tome, Kasparov je izražavao snažnu podršku Hrvatskoj. Više puta je dolazio na odmor i pripreme za mečeve na Crveni otok kraj Rovinja. Igrao je za momčad Borovo Vukovar.

Raskol u svjetskom šahu 1993.

Godine 1993. dolazi do velike krize u natjecanjima za svjetsko prvenstvo, koja do danas nije razriješena. FIDE je po uobičajenom sustavo organizirala mečeve kandidata. Pobjednik je bio Englez Nigel Short, koji je u polufinalu pobijedio Karpova, a u finalu Jana Timmana.

Meč Kasparov-Short

Do sukoba je došlo kada je Kasparov odbio igrati meč u gradu koji je izabrala FIDE, nezadovljan ponuđenim nagradnim fondom; sklopio je ugovor o igranju meča u Londonu, uz dvostruko veći nagradni fond. Short se s time složio. Administracija FIDE, ljutita zbog narušavanja njezina autoriteta, povukla je drastičan i besmislen potez: objavila je da Kasparovu oduzima titulu prvaka, a Shortu pravo izazivača, te da će meć za ispražnjeno mjesto prvaka u Amsterdamu igrati Karpov i Timman.

Kasparav i Short, te još nekoliko vrhunskih igrača, osnovali su novu udrugu, Professional Chess Players Association (PCA), koja je bila formalni organizator njihovog dvoboja.Tako su godine 1993. odigrana dva meča. Kasparov je pobijedio Shorta 12,5:7,5 i obranio titulu, a Karpov Timmana 12,5:8,5. Tako je došlo do situacije kao u profesionalnom boksu, s dva prvaka u različitim verzijama. No šahovski svijet je titulu priznavao samo Kasparovu.

Meč Kasparov-Anand 1995.

Administracija FIDE ostaje tvrdoglava. FIDE i PCA organiziraju svaka svoj kandidatski ciklus.

U organizaciji PCA odigran je krajem 1995. meč Kasparov-Anand. Igralo se na bolji rezultat iz 16 partija. Prvih osam partija završeno je remijem. Devetu partiju dobiva Anand. U desetoj, Kasparov igrajući bijelima, nalazi teorijsku novost sa žrtvom skakača u 11. potezu u otvorenoj varijanti španjolke. Kasnije žrtvuje i topa i pobjeđuje.

Odlučujućom se pokazala sljedeća, 11. partija: Kasparov crnima igra zmajevu varijantu sicilijanke. U posve jednakoj poziciji, Anand odbija ponudu remija; forsirajući, upada u jednostavnu zamku i gubi. Nakon toga Kasparov je dobio još dvije partije i ostvario pobjedu 8-5.

Nešto kasnije u organizaciji FIDE odigran je meč Karpov-Kamsky, koji je Karpov uvjerljivo dobio. FIDE je imala velikih problema u nalaženju organizatora tog meča, koji šahovska javnost ne priznaje.

Zanimljivo je da su Kamsky i Anand odigrali dva meča kandidata: u verziji FIDE u četvrtfinalu pobijedio je Kamski sa 6:4, a u verziji PCA u finalu pobijedio je Anand sa 6,5:4,5.

Kaos i samovolja

FIDE, koja ima financijske probleme, naglo je izmijenila sustav natjecanja; titula "prvak svijeta FIDE" izgubila je dosadašnji smisao. Vidi: Šah: svjetsko prvenstvo.

PCA je također zapala u probleme zbog međusobnog suparništva vrhunskih igrača, različitih interesa sponzora i pritiska FIDE. Kasparov, karizmatična osoba i odličan u odnosima s medijima i sponzorima, praktički sam donosi odluke, kao što je to činili svjetski prvaci u razdoblju 1886-1946. g.

Početkom 1998. bilo je objavljeno da će Anand i Kramnik, drugi i treći na rating listi, igrati meč kandidata, nakon čega će pobjednik igrati meč protiv Kasparova. Pod pritiskom predsjednika FIDE Kiršana Iljužminova, međutim, Anand je odustao od meča.

U PCA dolazi do raskola. Kasparov hitro raspušta tu organizaciju i uz pomoć španjolskog bogataša i šahovskog mecene Luisa Rentera osniva novu organizaciju World Chess Council (WCC). Za Anandovog zamjenika imenovan je Aleksej Širov; vrhunski igrač, koji je dobio španjolsko državljanstvo, što je svakako utjecalo na odluku.

U organizaciji WCC odigran je sredinom 1998. meč Širov-Kramnik; Širov pobjeđuje 5,5:3,5. Meč Kasparov-Širov bio je najavljen za listopad 1998, međutim biva odgođen jer dolazi do sukoba Kasparova i Rentera. Na kraju meč nije ni odigran. WCC je nestala sa scene.

Meč Kasparov-Kramnik 2000: gubitak titule

Tek pet godina nakon prethode obrane titule, organiziran je meč u kojem je Kasparov branio titulu. Izazivač je ovoga puta Kramnik. Sponzor i organizator bio je BrainGames Network (BGN). Igralo se opet 16 partija.

Kramnik je razradio savršenu taktiku: od početka igra na "umrtvljenje" pozicije, izbjegava komplikacije u kojima Kasparov uživa i čeka da se protivnik "istrči". To je bila taktika koju je primjenjivao Karpov, ali Kramnik je imao više uspjeha.

Kasparova je iznevjerila kreativnost: u 15 odigranih partija nije dobio nijednu! Kramnik je dobio dvije, 13 je bilo remi, i tako Kramnik postaje svjetski prvak.

I dalje broj jedan na rating listi

Kroz sve te godine, a i nakon gubitka titule, Kasparov, uz rijetke padove, bilježi izvrsne turnirske rezultate. To se nastavilo i nakon gubitka titule u meču. Drži prvo mjesto na svjetskoj rating listi neprekidno od 1983. Na listi od srpnja 2005. ima 2812 bodova, dok drugoplasirani Anand ima 2788. Srpnja 1999. imao je rating 2851, što je najviši domet u povijesti. Kramnik je jedini koji je, osim Kasparova, prešao 2800 bodova (u razdoblju od srpnja 2001. do travnja 2003.).

Politička karijera

U ožujku 2005. g, nakon pobjede na velikom turniru u Linaresu, Kasparov je objavio da napušta šah, te da će se posvetiti političkoj karijeri, jer smatra potrebnim »učiniti sve u mojoj moći za otpor diktaturi Vladimira Putina«. Vodeći je član grupe liberalne opozicije Komitet 2008.
14. travnja 2007. Kasparov je zajedno sa još 170 prosvjednika uhićen zbog kršenja javnog reda i mira na demonstracijama u Moskvi i pušten nekoliko sati kasnije uz globu.

Literatura

Niz članaka u Šahovskom glasniku.

Dimitrije Bjelica: Drama u Podmoskovlju, Beograd: Književne novine, 1986.

Knjiga, koja se može naći u našim knjižnicama, obrađuje prva dva meča Karpov-Kasparov, 1984-1985. g. Bjelica kao novinar prikazuje događaje, a komentari partija potiču od raznih velemajstora.

Eduard Gufeljd i Dimitrije Bjelica: Gari Kasparov. Zvijezda iz Bakua, u dvije knjige, Beograd: Književne novine, 1987.

Prva knjiga donosi opsežnu biografiju, a druza izbor partija.

Gari Kasparov: Moje partije, Zagreb: Sportska tribina, 1984.

G. Kasparov i A. Nikitin: Sicilijanska obrana. Moje najjače oružje, Zagreb: Sportska tribina, 1986.

Gari Kasparov: Moji veliki prethodnici, 1. knjiga: Od Steinitza do Aljehina, Zagreb: AGM, 2004.

Prvi tom serije o svjetskim prvacima i drugim najboljim igračima. Obrađuje prvih pet svjetskih prvaka. Na ruskom i engleskom tiskan 2003. Sljedeća tri toma izašla su tijekom 2004. Posljednji, peti tom, posvećen Karpovu i drugim velikim igračima 1970-ih i 1980-ih godina, najavljen je za kraj 2005.

Slavko Peleh: Na putu do vrha: Kasparov - Anand : New York 1995, Zagreb: Inmedia, 1996.

Knjižica o meču za svjetsko prvenstvo 1995.

Vanjske veze

Gari Kasparov na Wikimedijinoj ostavi

• 2110 Kasparovljevih partija na chessgames.com
• stotinu pozicija iz Kasparovljevih partija kao zagonetke
• Kasparovljeva najava povlačenja iz šaha Arhivirano 2006-02-16 na Wayback Machine-u
• Svjetsko prvenstvo 1985
• Kasparovljeva politička uvjerenja
• Intervju 2016. Arhivirano 2016-01-18 na Wayback Machine-u u emisiji Nedjeljom u dva
• Više o Kasparovljevom povlačenju na The Week in Chess Arhivirano 2005-11-28 na Wayback Machine-u i Chessbase
• Kasparov je također povremeni suradnik u The Wall Street Journalu:

• The Great Game, o povlačenju i politici u Rusiji, 19. ožujka 2005.
• Fischer's Price, o Bobiju Fischeru, 19. srpnja 2004.
• Stop the Moral Equivalence, o terorizmu, 19. svibnja 2004
• Putinocracy, o Putinovom režimu, 14. ožujka 2004
• Man vs. Machine, o računalnom šahu, 16. veljače 2003.
• The War Is Not Yet Won, o ratu u Iraku, 5. kolovoza 2003.