Crkva sv. Marka u Zagrebu

Crkva sv. Marka jedan je od najstarijih povijesnih građevnia spomenika grada Zagreba, a smještena je na Trgu svetoga Marka, kao i Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske.

Crkva sv. Marka
Lokacija	Zagreb, Hrvatska
Koordinate	45°48′58″N 15°58′26″E
Renoviran	1923.–1924.
Religija	Katoličanstvo
Patron	sv. Marko

Opis crkve

Izgrađena je kao trobrodna dvoranska građevina, izvorno iz 14. stoljeća, kao gradečka župna crkva. Župa se spominje 1261. godine. Ima lijep portal, a prije je ispred njega bio stup srama, gdje su vezali ljude i izvršavali kazne koje je izrekao gradski sud. Prepoznatljiva je po raznobojnom zvoniku i krovu (A. Macetti i Machiedo) na kojem su su grbovi grada Zagreba i grb Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, baroknoj lukovici i skladnom južnom pročelju na kojem je figuralno najbogatiji gotički portal u Hrvatskoj.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. dozvolio je održavanje sajmova na Trgu sv. Marka i ispred same crkve. Ispred nje je Ambroz Matija Gubec, koji je bio vođa seljačke bune, okrunjen užarenom željeznom krunom. Osnovna struktura Gornjega grada izgrađena je u 13. stoljeću. Zbog požara i potresa taj je dio grada u nekoliko navrata u cijelosti ponovno izgrađen tako da je danas vrlo teško odrediti njegov originalni izgled.

Najveće promjene na crkvi napravljene su za vrijeme posljednje rekonstrukcije (1876. — 1882. god.), koja je povjerena bečkomu restauratoru gotičkih crkava, arhitektu Friedrichu von Schmidtu. Prema njegovim planovima zahvat je izveo njegov suradnik Hermann Bollé. Tada je i napravljen čuveni krov od ocakljenih crjepova s grbom Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na lijevom dijelu krova i grbom grada Zagreba na desnom dijelu krova.

Originalne gotičke drvene skulpture iz 14. st. na južnom portalu.

Barokni utjecaj (1658. — 1725. god.) vidljiv je na većem dijelu crkve. Najljepši je dio crkve južni portal (s početka 15. stoljeća^[1]) s brojnim kamenim (gotički stil) i drvenim (barokni stil) skulpturama svetaca.

Unutrašnjost crkve nanovo je renovirana u vremenu između 1923. i 1924. godine, a u vremenu između 1936. i 1938. godine u sakristiji je izgrađena kapelica. Crkva je poznata i po tom što se u njoj nalaze skulpture koje je izradio kipar Ivan Meštrović (na glavnom oltaru "Raspeti Krist", a na pobočnom oltaru sv. Marije "Madona s Isusom"). Neke od ljepših fresaka nacrtao je Jozo Kljaković ("Propovijed gori", 1923. godine, "Splitski sabor s Grgurom Ninskim"), a ulja na platnu djelo su Ljube Babića. Crkva je zbog starosti bila ponovno predmet preuređenja u 90-ih godina 20. stoljeća sve u cilju zadržavanja njezine autentičnosti i ljepote i naravno prepoznatljivosti njezinog krova kao simbola Zagreba, a u novije vrijeme i simbola slobodne i neovisne Republike Hrvatske. Dana 29. ožujka 2009. svečano je proslavljeno dovršenje obnove crkve, započeto 25 godina ranije.

Orgulje

Tradicija orguljanja u Sv. Marku seže još od 14. stoljeće, točnije 1359. godine, kada se u spisima spominje orguljaš Nikola, što je ujedno i prvi pisani spomen orgulja i orguljaša u Hrvatskoj. Orgulje koje su do 2010. godine bile u crkvi potječu iz 1890., kada je postavljen mehanički instrument Ferde Heferera, a već 1936. njegov nasljednik, August Faullend-Heferer, prema dispoziciji koju je načinio Franjo Dugan, postavlja nov, moderniji instrument. „Količina preinaka izvršenih od strane Augusta Faullenda-Heferera toliko je velika i značajna, a materijal iz 1890. u najvećem dijelu uklonjen, te je naše stručno mišljenje kako se predmetne orgulje imaju smatrati potpuno novim instrumentom koji datira iz 1936. kao Faullendov opus 247“, istaknuli su akademik Anđelko Klobučar (glavni orguljaš Zagrebačke katedrale), Ante Knešaurek (glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu i docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu), Pavao Mašić (glavni orguljaš Crkve sv. Marka ev. u Zagrebu) i Juraj Kolarić (predstojnik Vijeća za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije) u zajedničkom stručnom mišljenju zatraženu u veljači 2010. godine od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. Tijekom godina svi popisani nedostatci produbljivali su probleme orgulja u Crkvi sv. Marka. Stoga se, uz veliku potporu i zalaganje župnika Franje Prsteca te u suradnji s mjerodavnim konzervatorskim uredom, službama Ministarstva kulture mjerodavnima za kulturna dobra, ali i temeljem mišljenja struke, došlo do zaključka kako je najbolje rješenje gradnja novoga instrumenta, uz zadržavanje postojećega kućišta, koje treba obnoviti. Projekt gradnje novoga instrumenta povjerio se radionici Eisenbarth iz Passaua. Sve svirale i ostali dijelovi izrađuju se vlastoručno. Taj iznimno složen proces rezultira montiranjem čitavoga instrumenta u radionici, gdje se još jednom nadzire ispravnost svih dijelova. Potom se demontira i prevozi u crkvu, gdje slijedi montaža i intonacija svake pojedine svirale, što je iznimno složen i dugotrajan proces, jer se glasnoća i boja svake svirale trebaju prilagoditi određenomu crkvenomu prostoru. Prema Mašićevim riječima radi se o „srednjem prema većem instrumentu s 3 manualima, pedalom i 41 registrom (6 registara većim od dosadašnjeg), mehaničke trakture i najsuvremenijih pomagala, materijala te najviše kvalitete u izvedbi instrumenta. Dispoziciju novih orgulja zajednički su načinili Ante Knešaurek i Pavao Mašić, u suradnji s akademikom Anđelkom Klobučarem, najboljim ekspertom po pitanju orguljske registracije u Hrvatskoj. Sva trojica bili su mišljenja da se dispozicija novih orgulja koncipira u francuskom stilu te se na taj način orguljski pejzaž Zagreba, ali i Hrvatske, obogati do sada nedostajućim ili rijetkim francuskim tipom instrumenta. U dispoziciji se vodilo računa da uz dovoljan broj temeljnih, osamstopnih registara bude njima proporcionalan odnos jezičnih i alikvotnih registara, koji su zaslužni za konačnu gradaciju prepoznatljivoga orguljskoga zvuka, koji u svim svojim segmentima nudi ujednačenu zvučnu sliku. Na žalost, upravo je po tom pitanju dosadašnji instrument pokazivao svoje najveće mane.“ Cijena čitavoga projekta iznosila je 450.000 eura te je financiran isključivo sredstvima župe i donatora.^[2] Nove orgulje posvećene su i javnosti predstavljene 8. svibnja 2011. uz svečanu misu i svečanu kolaudaciju novih orgulja, na kojima su zasvirali orguljaši Ante Knešaurek, Alen Kopunović Legetin i Pavao Mašić.^[3]

Galerija slika

• 
  Pogled na crkvu i trg sv. Marka iz zraka
• 
  Grbovi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te grada Zagreba od glaziranog crijepa u boji
• 
  Zvonik crkve Svetog Marka
• 
  Zapadni portal
• 
  Unutrašnjost crkve
• 
  Hrvatska Bogorodica (Ivan Meštrović)
• 
  Veliko Raspelo (Meštrović)
• 
  Uskrsnuće Kristovo (Ljubo Babić)

Izvori

1. Ivan Kampuš i Igor Karaman, Tisućljetni Zagreb, Školska knjiga, Zagreb, 1994. godine
2. Mirta Špoljarić, Crkva sv. Marka u Zagrebu dobiva nove orgulje, Vijenac, Broj 437, 2. prosinca 2010., ISSN 1330-2787 Arhivirano 2021-02-16 na Wayback Machine-u (preuzeto 26. srpnja 2011.)
3. Zdenka Veber, Vjesnik.hr, Objavljeno: 08. 5. 2011. u 23:51 Zadnja izmjena: 08. 5. 2011. u 23:51 Arhivirano 2011-05-10 na Wayback Machine-u (pristupljeno 26. srpnja 2011.)

• "TOURIST GUIDE, Zagreb and its surroundings", Naprijed Zagreb, 1970.; tekst napisao Ivan Raos."

Vanjske veze

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Crkva Svetog Marka