From Wikipedia, the free encyclopedia
Batalo je srednjovjekovni bosanski vlastelin iz župe Lašve na travničkom području. Imao je titulu tepčije. U Bosni se titula tepčija javlja u XIII i traje do početka XV stoljeća. Postojala su dva ranga ove titule: veliki tepčija i tepčija. Veliki tepčija je bio na vladarevom dvoru, a tepčija je bio na službi u župi ili pri oblasnom gospodaru. Bez obzira na rang, tepčije su vodile brigu o zemljoposjedima svojih gospodara (bilo vladara, bilo oblasnih gospodara ili župljana). Ovi dostojanstvenici se pojavljuju tokom razgraničenja posjeda (vladarskih, gospodarevih ili župskih). U Srbiji se titula velikog tepčije ugasila prije Dušanovog krunisanja za cara, a u Bosni krajem XIV i početkom XV stoljeća
Batalo je pripadao je rodu Šantića. Bio je oženjen Resom iz plemićkog roda Hrvatinića, te je tako zagospodario i župom Sanom. Iznad današnjeg sela Varošluk podigao je dobro utvrđeni grad Toričan.[1]
Prve podatke o Batalu nalazimo u ispravi kralja Stjepana Dabiše, koju je kralj 17. jula 1392. godine izdao dubrovačkoj vladi. U ovome dokumentu Batalo se spominje u ulozi dvorskog tepčije i ulozi svjedoka u validnosti isprave. Bio je zajedno sa ostalim velmožama među glavnim savjetnicima bosanskih vladara iz kraja 14. vijeka. Poznat je i po svojim vezama sa Crkvom bosanskom.
Nastalo je 1393. godine. Pisar (dijak) Stanko Kromirijanin prepisao je ovo evanđelje za bosanskog velmožu tepčiju Batala Šantića. Očuvana su četiri lista koja se nalaze u Nacionalnoj biblioteci u Sankt Petersburgu. Na trećem listu pisac navodi da je prepisao evanđelje za tepčiju Batala, koje je bilo ukrašeno, te vrijeme njegovog završetka koje se desilo 1393. godine dvije godine poslije smrti kralja Tvrtka a u doba kralja Dabiše. [2] Iz očuvanog dijela teksta saznaje se da je tepčija Batalo držao grad Toričan, župu Sanu i da je bip oženjen Resom, sestrom velikog vojvode bosanskog Hrvoja Vukčića Hrvatinića.
Na drugoj stranici dopisana su dva niza imena onih „koji su se narekli u red Crkve“ prije i poslije Rastudija. To je tzv. „Red gospodina Rastudija“ koji se shvata kao popis imena onih koji su upravljali Crkvom bosanskom prije i poslije Rastudija. [3]
Batalova grobnica se nalazi u Turbe, na uzvišenju Crkvine, na području opštine Travnik, Bosna i Hercegovina. Na sjednici održanoj od 25. do 31 januara 2005. godine u Sarajevu, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku da se arheološko područje proglasi za nacionalni spomenik BiH.[4] Otkrio ju je 1915. godine kapetan Teplý. Iste godine obavljena su arheološka istraživanja pod rukovodstvom Ćire Truhelke. [5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
