Zapadnobalkanski geometrijski stil
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zapadnobalkanski geometrijski stil je specifična pojava u dekorativnoj umjetnosti koju karakteriše bogat i raznovrstan ukras na keramici, nastala u bronzanom dobu, na prelazu iz II u I milenij p.n.e. Stil je vezan prvenstveno za srednjebosansku kulturnu grupu, čiji su nosioci bili pripadnici ilirskog plemena Dezitijata, nastanjeni na području rijeke Bosne i porječju Lašve. Zbog ovog stila u likovnoj umjetnosti, zemlja Dezitijata u predrimsko doba postala je jedan od vodećih centara jednog pravca u umjetnosti koji se naziva Zapadnobalkanski geometrijski stil.
Sa matičnog područja geometrijski stil se proširio i na gradine u Livanjskom i Duvanjskom polju, a širio se i u pravcu sjevera, u oblasti koja je pripadala nosiocima Kulture polja sa urnama.[1] [2]
Karakteristike geometrijskog stila su:
- Povezanost oblika i ukrasa
- Stroga simetričnost
- Apstraktnost, bježanje od predstava iz realnog svijeta
Motivi su:
- Koncentrične polukružnice, u nizovima, samostalne ili u kombinacijama sa drugim motivima
- Koncentrične kružnice (obično u okvirima drugog motiva), girlande ne često
- Pravolinijski nizovi uboda ili rezanih crtica u raznim kombinacijama, cikcak linija, jednostruka ili dvojna
- Koso šrafirani jednakostrani trougao, obično složen u nizove
- Romb, ne tako čest, prazan ili šrafiran
- Dva niza šrafiranih trouglova, tako da između njih ostaje negativni cikcak-motiv