![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2b/FMIB_53752_Pelagische_und_auf_dem_Grunde_lebende_Tieffeecrhstaceem.jpeg/640px-FMIB_53752_Pelagische_und_auf_dem_Grunde_lebende_Tieffeecrhstaceem.jpeg&w=640&q=50)
Viši rakovi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Viši rakovi (latinski: malacostraca od grčkog μαλακός=mekan, ljuskav[1]) je najveći razred iz podkoljena Rakovi (Crustacea) iz koljena Zglavkara (Arthropoda). To je široko rasprostranjena skupina morskih, slatkovodnih i kopnenih beskralješnjaka, koja ima više od 29.000 vrsta.[2]
Viši rakovi | |
---|---|
![]() | |
Crtež pojedinih primjeraka | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Arthropoda |
Potkoljeno: | Crustacea |
Razred: | Malacostraca Latreille, 1802 |
Viši rakovi su najbrojniji i najuspješniji od četiri glavna razreda rakova. Njihovi članovi čine više od dvije trećine svih živućih vrsta rakova. Oni imaju najveći raspon veličina. Pojedini primjerci manji su od jednog rmilimetra dok neki imaju udove veće od tri [[metar|metra) i najveću raznolikost oblika tijela.[2] Viših rakova ima u svim stalnim vodama svijeta, u morima od tropa do polova, i od pličina do ekstemnih dubina od 10,633 metara[3]. U slatkovodnim i podzemnim vodama svih kontinenata i otoka osim Antarktika (gdje su nekad živjeli).[2]
Viši rakovi svoj evolucijski uspjeh zahvaljuju prilagođavanju na novo nastale uvjete, pa se znatno razlikuju od svojih paleozoiskih predaka, koji su živjeli prije 542 milijuna do 251 milijuna godina. Oni su tokom evolucije povećali svoja tijela, riješili problem razmnožavanja jajima i slobodno plivajućim larvama. Tokom tog procesa razvili su udove specijalizirane za život na dnu, pomakli su krakove za prikupljanje hrane od glave na prsni koš, kao i udove za plivanje i respiratorne organe od glave prema prsnom košu i konačno kod abdomena. Ovaj pomak prema natrag omogućio je ticalima na glavi razvitak specijaliziranih organela osjetljivih na mirise, zvukove, vibracije i fizički kontakt, uz još neke u području usta. Takve promjene omogućile su kopnenim Višim rakovima da efikasno koriste nove resurse hrane, pojavom novih biljaka od paleozoika do danas.[2]