Vampir
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vampir je mitološko biće iz slovenske mitologije, posebno na Balkanu i u Ukrajini, koje preživljava tako što se hrani životnom energijom (uglavnom u vidu krvi) živih bića, bez obzira na to da li je vampir neupokojeno ili živo biće.[1][2][3][4][5][6] Vampirom se smatrao duh umrlog ili leš koga je oživeo zao duh ili đavo. Iako su priče o vampirima zabeležena u mnogim kulturama, možda čak i do praistorije[7], izraz vampir nije postao čest sve do početka 18. veka, nakon priliva vampirskog sujeverja u zapadnu Evropu iz oblasti gde su vampirske legende bile česte, poput Balkana i istočne Evrope[8], mada su lokalne varijante su takođe poznat po različitim imenima, kao što su vrikolak u Grčkoj i strigoj u Rumuniji. Na sliku povratnika-vampira koji pije ili sisa krv možda su uticale i grčke Lamije. Povećan stepen vampirskog sujeverja u Evropi dovodio je do masovne histerije, a u nekim slučajevima dovodilo je do probijanja leševa i optužbi za vampirizam.
Iako su vampiri iz narodnih verovanja na Balkanu i istočnoj Evropi imali širok spektar oblika u rasponu od skoro čoveka do naduvanih trulih leševa, tumačenje hrišćanske crkve i uspeh vampirske književnosti[9][10], odnosno romana „Vampir“ Džona Polidorija iz 1819., su ustanovili arhetip harizmatičnog i prefinjenog vampira. „Vampir“ je bio najuticajnije vampirsko delo početkom 19. veka[11] i inspirisalo je dela kao što su „Vampir Varni“ i „Drakula“.[12] Sam roman „Vampir“ je bio zasnovan na nedovršenoj priči lorda Bajrona „Deo romana“, objavljene 1819.
Međutim, tek je roman „Drakula“ Brama Stokera iz 1897. upamćen kao suštinski vampirski roman i koji je obezbedio osnov savremene vampirske fikcije. Drakula je zasnovan na ranijim mitovima o vukodlacima i sličnim legendarnim demonima, i „bio je izraz zabrinutosti tog doba“ i „strahovanje kasnog viktorijanskog patrijarhata“.[13] Uspeh ove knjige je izrodio prepoznatljiv vampirski žanr i dalje popularan u 21. veku, uz brojne knjige, filmove, video igre i televizijske emisije.