![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/dd/Stjepan_Toma%25C5%25A1evi%25C4%2587_cropped.jpg/640px-Stjepan_Toma%25C5%25A1evi%25C4%2587_cropped.jpg&w=640&q=50)
Stjepan Tomašević
From Wikipedia, the free encyclopedia
Stjepan Tomašević Kotromanić (oko 1438 — 5. juni 1463.) je bio vladar iz dinastije Kotromanić, koji je bio poslednji despot Srbije (21. mart 1459 — 20. juni 1459.) i kralj Bosne i despot Srbije, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih Kraja, Usore, Soli, Podrinja i Zapadnih strana[2] (10. juli 1461 - 5. juni 1463). Tokom svoje kratkotrajne vladavine je pred nadmoćnom osmanskom vojskom bez borbe predao Smederevo i Srpsku despotovinu, a potom i Kraljevinu Bosnu poslije opsade Ključa. Predao se Mahmud paši Anđeloviću uz obećanje da će mu biti pošteđen život, ali je bio izveden pred sultana Mehmeda II (1451 — 1481) u Jajcu i tu je na licu mesta pogubljen po njegovoj naredbi. Stjepan Tomašević došao je na vlast nakon očeve smrti 1461. godine. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila, Tomašević je već 1461. godine u poslanici papi Piu II predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć Bosni. Sljedeće godine priznao je vrhovnu vlast hrvatsko-ugarskog kralja Matije I i očekujući pomoć iz Hrvatske i Ugarske, otkazao sultanu plaćanje danka. Na početku 1463. godine obratio se opet Mlecima upozoravajući ih da Turci smjeraju tog ljeta zauzeti svu Bosnu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji. Ali pomoći niotkuda. Velika turska vojska pod vodstvom Mehmeda II Osvajača okupila se u proljeće 1463. godine u Drinopolju i krenula na Bosnu. Prva bosanska tvrđava koja je pala (20. maja) bijaše stari kraljevski tvrdi grad Bobovac. Kralj Stjepan Tomašević izbjegao je na sjever, u Jajce, i sklonio se u obližnju tvrđavu Ključ . Opkoljen Turcima, predao se, uz tursko obećanje da će mu poštedjeli život. Međutim, odveden je u Jajce, zajedno sa stricem Radivojem, gdje su obojica pogubljeni. Poslije su nastale priče o tome kako je izdan i zatim smaknut. Ali slučajno imamo iskaz svjedoka o tome u uspomenama turskog janjičara srpskog porijekla, od čijeg se stvarnosnog opisa ledi krv u žilama: "Kad su kraljeve sluge koje su bile u tvrđavi vidjele da im je gospodar zarobljen, predale su se. Sultan je zauzeo tvrđavu i zapovjedio da se kralj i njegovi sudnizi pogube. I zatim je zauzeo svu njegovu zemlju." Iza Stjepana Tomaševića ostala je njegova udovica, tada šesnaestogodišnja kraljica Marija, kći despota Lazara Brankovića, te njihovo dvoje, u izvorima neiomenovane, djece (upitno je da li su ikako postojala). Udovica Stjepana Tomaša, kraljica Katarina Kosača, uspjela je preko Kupresa i Dubrovnika pobjeći u Rim , gdje je i umrla 1478. godine, a grobnica joj se još može vidjeti u crkvi Santa Maria in Aracoeli na Kapitolu. Dvoje njihove djece, Sigismund , poslije smrti Stjepana nasljednik bosanske krune i mala Katarina je zarobljena i odvedena u Istanbul. Tako se ugasila loza Kotromanića. Posmrtni ostaci kralja Stjepana Tomaševića pohranjeni su unutar franjevačkog samostana u Jajcu.
Stjepan Tomašević | |
---|---|
![]() | |
Kralj Bosne | |
Vladavina | 10. juli 1461 - 5. juni 1463 |
Prethodnik | Stjepan Tomaš |
Nasljednik | Matija Radivojević |
Krunidba | 17. novembar 1461.[1] |
Despot Srbije | |
Vladavina | 1. april 1459 - 20. juni 1459 |
Prethodnik | Lazar |
Nasljednik | niko |
Supružnik | Jelena Branković (Mara) |
Djeca | upitno |
Dinastija | Kotromanići![]() |
Otac | Stjepan Tomaš |
Majka | Vojača |
Rođenje | oko 1438 Bosna |
Smrt | 5. juni 1463 Jajce |
Mjesto sahrane | Jajce |