From Wikipedia, the free encyclopedia
Sanchi (devangari sanskrt: भीमबेटका पाषाण आश्रय) je selo u oblasti Raisen, u središtu indijske države Madhya Pradesh, 46 km sjeverno od Bhopala i 10 km od Besnagara. Selo je 2001. godine brojalo 6785 stanovnika s 67% pismenog stanovništva, što je veći prosjek od državnog (59,5%)[1].
| Budistički spomenici u Sanchiju | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Indija
  Sanchi | |
| Registriran: | 1989. (13. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | i, ii, iii, iv, vi |
| Ugroženost: | no |
| Referenca: | UNESCO |
Ime mu vjerojatno potječe od sanskrtskog izraza za "mjeriti", dok na hindskom Sancha znači "Humci od kamenja". U njemu se nalazi više budističkih spomenika izgrađenih od 3. vijeka pne. do 12. vijeka, zbog čega je jedno od najvažnijih mjesta hodočašća za budiste na svijetu.[2]. Zbog toga su Budistički spomenici Sanchija upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1989. godine.
Maurijski vladar Ašoka Veliki je u 3. vijeku pne. dao izgraditi Veliku stupu u Sanchiju, preko mjesta gdje su se nalazile relikvije Bude. Stupa je uništena u 2. vijeku pne.[3], ali je ubrzo potpuno obnovljena i proširena tako da je njezina veličina gotovo udvostručena.
U razdolju dinastije Satavahana izgrađene su još dvije stupe i sveti put, što je zabilježeno na natpisu na vrhu arhitrava južnog portala:
Poklon Anande, Vasithijevog sina, pokrovitelja umjetnika rajana (vladara) Sirija Satakarnija[4]
Opadanjem popularnosti budizma u Indiji, spomenici u Sanchiju su zanemareni i počeli su propadati. Do 12. vijeka je oko ovih ranih budističkih građevina izgrađen i veliki broj hinduističkih.
Prvi zapadnjak koji ih je opisao bio je britanski general i povjesničar Taylor 1818. godine. Do 1881. godine mnogi amaterski arheolozi su nestručnim radom opustošili lokalitet, nakon čega su uslijedili radovi na obnovi. Od 1912.-19. godine građevine su obnovljene u danačnji izgled, pod budnim okom povjesničara Sir Johna Marshalla. Danas se na ovom lokalitetu nalazi oko 50 građevina, uključujući tri stupe i nekoliko hramova.
Velika stupa ima središte od jednostavne sferne građevine od opeke iz 3. vijeka pne. u kojoj se nalaze Budine relikvije. Ona je okrunjena čatrom, konstrukcijom u obliku suncobrana čija je namjena bila da štuje i štiti relikvije. Kasnije je stupa proširena i okružena kamenim prstenom za cirkumambulaciju (procesija kruženja relikvijama), a kupola joj poravnana kako bi se smjestile tri čatre. Izgrađen je kameni zidić s balustradom oko stupe s četiri reljefima bogato ukrašene torane (budistički sveti portali) koje predstavljaju ljubav, mir, povjerenje i hrabrost. Iako su od kamena, one imaju oblik i ukrase na način kako se gradilo od drveta. Narativne skulpture prikazuju prizore iz života Bude[5], zajedno s prizorima iz svakodnevnog života, pa čak i osobe odjevene u grčku odjeću[6]. Neobičnost tih prizora je u tome što se Buda nikada ne prikazuje u ljudskom obliku, nego životinjskom, jer se smatralo da je ljudsko tijelo za njega bilo preograničavajuće. Vrhovi su im ukrašeni budističkim simbolima poput šrivatse (kraljevsko božanstvo), tritane (tri svetosti) i dharme (kotač zakona) koji će kasnije postati ašokačakra i simbol indijske države.
Pored Velike stupe nalaze se još dvije manje, stupe budinih sljedbenika, koje oblikom prate oblik velike stupe, ali su skromnije u dimenzijama i ukrasima. Hram br. 17 je vjerojatno najstariji budistički hram iz Gupta razdoblja (320.-550.). On ima plošno kvadratično svetište s trijemom na četiri stupa. Dok mu nunutrašnjost i tri strane nisu ukrašene, sprijeda je elegantno izrezbaren, zajedno s tri stupa trijema.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
