Ruska književnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ruska književnost uključuje književnost Rusije i njenih emigranata, kao i književnost nezavisnih naroda koji su kroz povijest živjeli zajedno sa Rusima u istoj državnoj zajednici poput Ruskog Carstva ili Sovjetskog Saveza, a napisana je na staroslavenskom, staroruskom ili suvremenom ruskom jeziku. Ona započinje najranijim staroruskim djelima, već od 900. godine, a traje do danas. Ruska književnost obuhvaća jedne od najpopularnijih romana, drama i pjesama današnjice. Stručnjaci rusku književnost uglavnom dijele na 4 perioda:
1) Staroruska književnost (od X. do XVII. stoljeća)
2) Moderna ruska književnost (od XVII. stoljeća do 1917.)
3) Ruska književnost tijekom Sovjetskog Saveza (od 1917. do 1991.)
4) Postsovjetska ruska književnost (od 1991. do danas)
Iako je velika većina djela ruske književnosti pisana na ruskom, neka djela pisana su i na staroslavenskom jeziku, koji je bio prvi jezik u Rusiji koji se pisao.
Većina ranijih ruskih djela su religijska djela u tradiciji sa Istočnom pravoslavnom crkvom. Zapad je Rusiju upoznao sa nereligijskom književnošću, a to se najviše vidi u XVII. i XVIII. stoljeću, kada se najviše očituje utjecaj francuske književnosti. Na početku XIX. stoljeća, u Rusiji se pojavila domaća tradicija, zajedno sa piscima kao što su Lav Nikolajevič Tolstoj, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Aleksandar Sergejevič Puškin i Anton Pavlovič Čehov. Nakon 1917., uspostavom SSSR-a, ruska književnost bila je pod najstrožom kontrolom, no 1991., nakon raspada SSSR-a, ruska književnost ulazi u novi period literarne slobode.