Aleksandar Puškin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Aleksandar Sergejevič Puškin (rus. Алекса́ндр Серге́евич Пу́шкин; Moskva, 6. lipnja 1799. - Sankt Peterburg, 10. veljače 1837.), ruski pjesnik, dramatičar i prozaik.
Kratke činjenice Puno ime, Pseudonim ...
Aleksandar Puškin | |
---|---|
Vasilij Tropinin: Portret A.S. Puškina (1827.) | |
Puno ime | Aleksandar Sergejevič Puškin |
Pseudonim | Aleksandr NKŠP Ivan Petrovič Belkin Feofilakt Kosičkin (novinar)[1] R. St. Arz. (Stari Arzamasec) A.B. |
Rođenje | 6. lipnja 1799. |
Smrt | 10. veljače 1837. |
Zanimanje | pjesnik prozaik dramaturg književni kritičar prevoditelj novinar povjesničar |
Period pisanja | 1814.-1837. |
Književne vrste | poezija drama roman |
Književni period | romantizam realizam |
Supruga(e) | Natalja Gončarova |
Djeca | Marija Aleksandr Grigorij Natalja |
Važnija djela
| |
Potpis | |
Zatvori
Aleksandar Puškin ima ugled velikog ili izvanrednog ruskog pjesnika[2], te ga se smatra utemeljiteljem suvremenog književnog ruskog jezika.[3] Puškin je među prvima u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od književnosti romantizma popularne u Zapadnoj Europi. Stvorio je stil koji je miješao satiru, romantiku i dramu.
Najpoznatija djela su mu: Evgenije Onjegin, Boris Godunov, Pikova dama i Bajka o ribaru i ribici.